“Kako su me ukrali Nemci” je film koji sam nažalost propustio letos na “Cinema City” filmskom festivalu zbog bogatog programa i prioriteta prema određenim drugim projektima, ali sam prisustvovao konferenciji i slušao izlaganje Miloša_Radivojevića koji me je ostavio u nadi da ću imati priliku da nadoknadim ovaj veliki propust. Slušajući celo leto hvalospeve i čitajući pozitivne kritike, najzad se projekat pojavio u domaćim bioskopima i uz pomoć Arene Cineplexa omogućeno mi je da ispratim ovo ostvarenje.
“Kako su me ukrali Nemci” je poslednji deo Radivojevićeve slagalice, tačnije trilogije, koji se nadovezuje na “Buđenje iz mrtvih” i “Odbačen” filmove. Ova autobiografska drama viđena kroz oči Alekse, priča priču njegovog detinjstva i odrastanja mladoj devojčici, koja je prisilno ostavljena pod njegovo starateljstvo, ali on ne želi da prihvati odgovornost za nju, te je vodi u sirotište.
Kroz jedan nelinearni narativ, ispresecan mnogobrojnim flashback-ovima, Aleksa nas upoznaje sa svojom pretežno komunistički orijentisanom porodicom u periodu Nemačke okupacije. Pod starateljstvom majke koja gaje velike ambicije, vođena jakim uverenjima u ideologiju, mladi Aleksa više vremena provodi i uči pored Vernera, nemačkog oficira koji je useljen u njihovu porodičnu kuću pod direktivom okupatora. Pored kvaliteta života i situacije za vreme rata u kojem dečak traga za sopstvenim indentitetom, mi u ovim sećanjima imamo priliku i da vidmo razvoj romanse između nemačkog oficira i Aleksine majke koja dodatno komplikuje situaciju.
Zrelost autora se najviše ogleda u fantastičnom i kompleksom scenariju, koji uz pomoć izvrsnih i poetičnih monologa i dijaloga daje osećaj čitanja jednog kvalitetnog romana. Projekat je zbilja lepo snimljen, imajući u sebi mnoštvo kvalitetnih kadrova. Što se tiče same glume, ona nije baš na najvećem mogućem nivou, i to je možda jedina sporna stvar u vezi čitavog filma. Miloš Radivojević nastavlja saradnju Svetozarom Cvetkoviće, koji se uz Daglasa Henšola (Douglas_Henshall) najviše istakao u ovom segmentu.
“Kako su me ukrali Nemci” je jedan od najkvalitetnijih filmova domaće kinematografije koji sam imao prilike da pogledam u poslednje vreme. Težak, ali i vrlo bogat filma.
Ocena: 7/10
Tanja
Odlican Film !
Ivana
…film koji je pozorisna predstava vise nego film…traje dva spora sata, u kojima shumadijska seljancica povazdan nosi svileni neglize, nemackom podoficiru iz Drezdena koji govori engleski se pravda da "neglecting the child" iako tad ni Englezi nisu znali da se deca mogu zanemarivati, uz caj grickaju bakin kolac, svi su za nijansu ili tri deblji nego sto je pristojno biti u Velikom ratu…glumacki doista tanko…da sam ga gledala na tv utekla bi na nesto drugo posle 15 minuta…
milorad031
ja gori vfilm odavn nisam video ovo je jedno tesko sranje ma ja nisam ni odgledo do kraja …..
Ognjen
Dzaba sto je lepo snimljen kad je gluma losa, samo su me nervirali ceo film. U oceni toliko filmova se slazemo, ne mogu da verujem da si mu dao 8. Sestica, maskimala! Tilva ros je tri u celo za ovaj film. Mada i mogu da razumem zasto si mu dao 8, i ja ponekad zarko zelim da domaci filmovi budu bolji nego sto jesu.
nikola
meni je nekako film ostao u utisku da jako zeli da ostavi utisak..a opet,nekako,lako se zaboravlja..(slicno kao "sok radi soka" samo u drugom pogledu)
mislim da domaci kriticari su vise pohvaljivali misu radivojevica zbog njegovog staza i sto je autobiografski film(kako on kaze),i sto mu je ovo mozda poslednji film(kao ono ispracaj starog kolege u penziju uz muziku i poklon),nego zbog samog filma..
Pingback: Kakav je film? » Odbačen (2007)