Hugo (2011)

Prošlo je skoro godinu dana od kada sam pogledao trejler za ovaj film i naprosto nisam mogao da ga dočekam. Imajući u vidu da Martin Skorseze (Martin Scorsese), čovek koji se decenijama isključivo bavi temama nasilja i kriminala snima dečiji film, a da ne govorim da koristi pri tome i 3D tehniku što je apsolutno atipično za njega, ovaj film u startu nije mogao biti nikako intrigantniji.

Priča filma prati dečaka po imenu Hugo koji živi na železničkoj stanici i servisira velike satove. Hugo je siroče kome su roditelji preminuli, a ujak koji ima starateljstvo nad njime je iznenada nestao bez traga. Kako ne bi bio poslat u sirotilište jer nema ko o njemu da se brine, Hugo putem redovnog servisiranja satova na stanici stvara iluziju da je njegov ujak i dalje prisutan tamo i da uredno obavlja svoj posao. Hugo je od svog pokojnog oca naučio sve o mehanici satova i popravljalju raznih izuma koji funkcionišu po sličnom principu, što mu je omogućilo da lagodno menja svog nestalog ujaka. Pored raznih veština koje je dečakov pokojni otac uspeo da ostavi za sobom, on je ovom mladiću ostavio i poluzavršenog mehaničkog robota, poznatog pod nazivom automaton, koji mu daje nadu da pri osposobnjavalju ove mašine koja crta i piše, može dobiti neku skrivenu poruku ili objašnjenje od svog pokojnog oca, zašto se desilo to što se desilo i zašto je njegova sudbina ovako crna.

Hugo pošto je siroče, nema drugog izbora osim da krade hranu kako bi preživeo i alat kako bi radio na robotu. U jednom od mnogobrojnih nespretnih pokušaja  on biva uhvaćen na delu od strane Žorža Meliesa, vlasnika prodavnice igračaka. Melies ima unuku po imenu Izabel koja ubrzo razvija simpatije prema Hugu i zajedno se sa njime upušta u razotkrivanje misterije koja se krije iza robota. Kada Izabel i Hugo napokon uspevaju da osposobe robota, oni uočavaju da se tajna ovog mehaničkog sklopa sa preminulog oca prebacuje na prethodnog vlasnika ove izuzetne naprave.

“Hugo” je vrlo maštovit, šarmantan i staromodan projekat. Film je vizuelno besprekoran, dajući nam sliku Pariza iz 1930. godina, u periodu velike ekonomske depresije. Kamera nas vodi kroz bajkovitu i staromodnu železničku stanicu koja odiše zlatnim, svetlucavim i oštrim bojama, koje na jedan romantičan način koketiraju sa našim očima. Nažalost nisam imao priliku da pogledam ovo ostvarenje u 3D formatu (čiji inače nisam fan, ali nekako sam stekao utisak da je u ovom slučaju spektakularan i definitivno ću iskoristiti prvu priliku da ispravim to) jer nisam ispao najstrpljiviji, ali verujte mi da je sasvim 2D format dovoljan da upijete sve od kostima, preko atmosfere, pa do izvarendnog seta.

Što se tiče same glume iako su svi zbilja sjajni, posebno bih izdvojio protagonistu Asu Baterfilda (Asa Butterfield) koji sa velikim samopouzdanjem stoji ispred kamera i daje odličan performans. Imam osećaj da ovog mladića čeka odlična budućnost u Holivudu. Želeo bih još da pomenem i Kloi Grejs Morec (Chloe Grace Moretz) koja iz projekta u projekat pruža sve bolje role.

Ono što me je posebno iznenadilo jeste ogromna količina loših komentara vezanih za film koji iznose veliko negodovonja prema priči, tvrdeći da je kompletno rasejana i nefokusirana, samim time opisujući i film kao izuzetno dosadnim. Mogu se složiti da priča nije baš najkoherentnija, ali da je film dosadan, to nikako.

Većina ovih kritičara koji su uputili loše komentare prema Hugu nisu sposobni da prihvate inovativnost ovog filma i slojevitost koju isti nudi. Pored klasične misteriozne priče gde Hugo pokušava da razreši zagonetku robota, mi ovde imamo i jedan izuzetno lep edukativni deo gde Martin Skorseze prikazuje omaž istoriji kinematografije. Skorseze je izuzetno talentovan reditelj koji dovoljno dobro poznaje modernu publiku i kako da im servira ono što zbilja hoće da prikaže. Priča o robotu je samo klasični paravan za iznošenje zahvalnosti i ljubavi prema filmu koji on oseća i želi da pokaže što širem auditorijumu.

Iskreno, poslednjih 20 minuta filma su me zbilja oduševili jer ih Skroseze u potpunosti posvećuje tome da ispriča same početke filma i kako je prvim rediteljima, bez pomoći ikakvih specijalnih efekata, bilo potrebna ogromna kreativnosti, snalažljivosti i posvećenosti da iznesu deo svojih snova na ekran kako bi i drugi mogli da uživaju u njima. Martin Skorseze iznosi u ovom delu svoje viđenje kinematografije kao jednom vrstom magije i prezentuje kreatore filmova kao mađioničare koji pomoću specijalnih trikova uspevaju da ostvare i snime svoje snove.

Skorseze u “Hugu” iznosi svoju strast i životnu romansu prema filmu na platno koju čovek jedino može da primi sa osmehom na licu i suzama u očiju. Maestralan film.

Ocena: 10/10

HUGO-i1

TAGOVI:

OSTAVI KOMENTAR, ULEPŠAJ MI DAN

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Ulogovan kao . Izloguj se?

10 Comments

  1. Ajkula09

    Ovo ti je najduža recenzija na sajtu.

    • Jeste. Osetio sam potrebu da odbranim i obrazložim skoro svaki segment filma koji mi se dopao jer sam mu prvenstveno dao najvišu ocenu, a potom ima i dosta loših kritika na vebu.

  2. Nikola

    sjajan film…reditelj me posebno odusevio…i kamera 10/10

  3. I ja sam oduševljen ovim filmom. Jedan od najboljih iz 2011-e produkcije. Dovoljno je samo pogledati prvih par minuta, uvodnu scenu kroz pejsaž Parisa da ti se film uvuče pod kožu i da ne možeš a da ga ne pogledaš do kraja. Film daje jedno veliko hvala sedmoj umetnosti i podseća nas na to da doba bez gadžeta i savremene tehnologije nosi njemu svojevrstan, savršen duh koji je danas nažalost sve manje i manje prisutan.
    Žao mi je što ovaj film naša publika neće gledati u bioskopima jer nije dovoljno komercijalan.
    Ovaj film zbog svog pozitivnog šarenila preporučujem da se gleda u mogućem najboljem kvaitetu. Skidam kapu Skorsezeu.

  4. vbvbvb

    automaton, a ne robot. Sjajan film.

  5. Ajkula09

    Ne znam.
    Zaplet filma, sam po sebi, nije mi se svideo. Nekako je raštiman, rasejan i… spor. Čini mi se da se ništa značajno nije desilo u filmu, koliko je to isapričano na spor i razvučen način. Ovaj deo na stranu, istorija filma je odličan deo, perfektno uklopljen, i odlično ispričan.
    I naravno, nikako ne smem da zaboravim najbolji segment filma: fantastičnu kameru koja nas vodi kroz magični Pariz. Neverovatna je.
    Glumce ne bih izdvajao, niko mi se nije preterano svideo.
    Dake, kamera u kombinaciji sa prikazom istorije filma osvaja
    6.5/10

  6. milos

    pogledao sam i ovaj film ali i dalje smatram da skorseze najbolje funkcionise u krimi dramama sa de nirom i pesijem (sa ipak par izuzetaka tipa king of comedy) :))

  7. Milos 1983

    Bravo za recenziju!!!!

  8. stajas

    Skorseze nije talentovan reditelj. On je legenda.

  9. Miroslav

    Stvarno Maestralan film. Čista desetka! Jedan je Skorseze!