
„I feel it in my fingers, i feel it in my toes. Christmas is all around me, come on let it snow.“ Zaboravljeni rok muzičar Bili Mek (Bill Nighy) „Zli starac rock&roll-a“, nastoji da iskoristi predstojeću prazničnu sezonu i oživi svoju karijeru, adaptirajući popularnu pesmu “ Love is all Around“ grupe „Wet Wet Wet“ na šta, u svakoj prilici i sam konstatuje: “This is shit, isn’t it?“
Božićna atmosfera je period, dušu dao za temu filma laganog tempa i još lakšeg intelektualnog pristupa. To je ono vreme u godini, kada alkohol počinje da vlada nad razumom a sve što filmski gledalac želi, jeste malo kinematografske iluzije sa srećnim krajem i uspešnim praznicima. Od ”Love Actually” tj. od Ričarda Kurtisa (Richard Curtis) očekivalo se mnogo. Kao scenariste komedija ”Four Weddings and a Funeral” i “Bridget Jones’s Diary” znali smo da nam je zagarantovana solidna količina humora sa ljubavnom pričom u prvom planu. Jedino pitanje je bilo hoće li film zapravo imati smisla.
Paralelno pratimo osam različitih parova, što u postanku što u postojanju. Suočavaju se sa različitim ljubavnim dilemama mesec dana pred Božić. Nakon smrti supruge Danijel(Liam Neeson) udovac – očuh, nastoji da ostvari komunikaciju sa posinkom Semom (Thomas Brodie-Sangster). Dugogodišnji brak Harija (Alan Rickman) i Keren (Emma Thompson) upada u krizu pa on, naravno, počinje da flertuje sa mnogo mlađom ženom. Sara (Laura Linney), godinama tajno zaljubljena u kolegu iz redakcije, konstantno zapostavlja sebe i sopstvene potrebe kako bi se brinula o bolesnom bratu. Ovde, Ema Tompson i Lora Lini, iznose najsloženije uloge. Obe igraju žene koje se odriču mnogo toga, već dugo vremena, da bi konačno počele da se pitaju je li sve to vredno truda.
Džejmi (Colin Firth) putuje na odmor u Francusku provinciju ne bi li preboleo neverstvo svoje dugogodišnje devojke, kada upoznaje Aureliju, kućnu pomoćnicu iz Portugala. Mark (Andrew Lincoln) je godinama zaljubjen u Džulijet (Keira Knightley) ženu svog najboljeg prijatelja, sakrivajući to tako što je ignoriše. Najnerealniji segment jeste sa novoizabranim britanskim premijerom kojeg igra Hju Grant. Baš je teško poverovati da samac, bez ijedne državničke odlike, može da dostigne takvu poziciju.
Dva minornija segmenta su priče o fimskim dublerima Džonu (Martin Freeman) i Džudi i saga o Kolinu koji putuje u Ameriku u potrazi za ludim seksualnim avanturama. Martinu Frimenu, trenutnom Bilbo Baginsu u Piterom Džeksonovom (Peter Jackson) “Hobitu”, ovo je bila prva značajnija uloga.
Sa ovoliko različitih likova i događaja, očekujete da će se celokupna struktura filma urušiti i biti potpuni promašaj. Kertis ipak drži sve konce u rukama skoro cela dva sata, vešto hodajući ivicom naše tolerancije za sve nelogičnosti, u zapletno-raspletnim elementima, kako bi uspešno stvorio najefikasniji “feelgood” film u poslednjih nekoliko godina.
Svi likovi su obrađeni sa merom. Ne saznajemo previše ni o kome ali smo primili sasvim dovoljno informacija da uspemo da pratimo svih osam paralelnih priča, vidno veštački povezanih koji nam, kroz prizmu poznatih glumaca, odlične “igre” pojedinih kao i vrhunskog humora, daje prividan osećaj složenosti radnje. Sve rupe i nedoslednosti u istoj, bivaju nadomeštene i oproštene zbog izniđenog osećanja praznične atmosfere. Daleko je od kompletnog ali u svojoj kategoriji, “Love Actually” spada među bolja ostvarenja.
Ocena: 8/10
autor recenzije: Bojan Gačić
Goran
Nije tebi dobro
Bojan Gačić
Meni je vrh. Kako je tebi?
Milos
Goran?Goran Mirkovic? :)) Hahahahaha…srecni bozicni i novogodisnji praznici…:))
ana lukic
Bas pravi feel good film. Svakako nije sjajan i ima mana, ali ga izvlaci kavlitet glume i atmosfera. Svakako bolji od New Years Eve, koji ima slicnu tematiku,..
dr.b
Ma,ljudi dobar film…
Pingback: Kakav je film? » About Time (2013)