Jadnici – Les Misérables (2012)

Mislim da nikada ranije za niti jedan film nisam ni približno dobio zahteva da uradim recenziju na ovom blogu kao za “Les Misérables”. Nominovan za čak 8 Oskar nagrada, “Les Misérables” Toma Hupera (Tom Hooper), reditelja prema članovima akademije naboljeg filma iz 2010. godine “The Kings Speech“, je svakako pretendovao da bude jedan od najvećih i najkvalitetnijih ostvarenja u protekloj godini. “Les Misérables” predstavlja filmsku adaptaciju više nego popularnog istoimenog romana francuskog istoričara iz XIX veka Viktora Iga (Victor Hugo), koji je tokom godina prošao kroz transformaciju u sve moguće medije. Našim generacijama najbliži kao vrlo uspešna i popularna predstava na Brodveju, Tom Huper se odlučio da “Les Misérables”  koncept pretvori i u mjuzikl.Les-miserables-movie-poster1

Želeo bih odmah na samom početku da se ogradim i kažem da nisam niti malo ljubitelj mjuzikla kao žanra, ali zbog bitnosti projekta odlučio sam se da ipak pogledam ovaj film i dam svoj najobjektivniji mmogući  sud o onome što sam zapazio na ekranu.

Smeštena u XIX veku u Francuskoj, priča filma “Les Misérables” se centrira oko zatvorenika 24601, poznatog po imenom Žan Velžan, čoveku koji po izlasku iz zatvora krši pravila svoje uslovne slobode da bi stvorio nov indentitet i život za sebe, ali takva odluka donosi mu novi teret, ovog puta u obliku upornog inspektora Žavera koji neće odustati da ga proganja dok ga ne vidi ponovo u okovima. Smeštena neposredno pred početak velike revolucije u Francuskoj, priča filma kombinuje odnos ova dva aktera i meša ih sa brojnim drugim likovima direktno ili indirektno uključenim u veliku pobunu.

“Les Misérables” je izuzetno težak film za gledanje. Pored svoje surove tematike i tonaliteta koji oslikava, “Les Misérables” traje čak 157 minuta i ne poseduje više od 20 normalno izgovorenih rečenica koje nisu otpevane. Ovo je zaista prava noćna mora za ljude koji ne vole mjuzikle. Ima zbilja lepih numera, smislenih i pevljivih, ali reditelj tokom čitavog projekta forsira pevanje i pored segmenata koji jednostavno nisu pevljivi, te se dešava da zvuče iritantno kada se forsiraju, i time ritam filma postaje vrlo frustrirajući jer posle svakog “velikog finala” određene numere, kreće se sa novom, ne dajući publici vremena da uzme dah i skoncetriše se na ono što sledi.

Ono što je zaista neverovatno jeste da se Huper nije odlučio da se numere snime ranije i na ekranu ih akteri pevaju na plejbek, već je zahtevao od svojih glumaca da direktno glume i pevaju po uključenju kamera, što je sigurno bilo vrlo iscrpljujuće, a i kao rezultat donelo je brojne padove u glumi i kvalitetu pevanja koje film ima.

Gluma u filmu nije ni približno slična onoj na kakvu ste navikli da viđate u mjuziklima. Umesto klasičnih previše dramatičnih pokreta koji su toliko tipični za ovaj žanr, tzv. “teatralne glume“,  reditelj se opredelio za prizeman, intiman i realističan pristup, onaj koji će detaljno prikazati prave ljudske emocije kao u nekoj drami. Da bi ovo istakao, Huper je skoro svaki solo snimio u krupnom planu, mada nisam siguran koliko je to baš bilo pametno jer vrlo brzo postaje monotono i skraćuje vidike publici, kao i slojevitost samih scena, da se vidi šta se dešava u pozadini.

Glumci su definitivno najveće blago ovog ostvarenja. Nikada nisam verovao da ću ovo izjaviti, ali En Hetavej (Anne Hathaway) je apsolutno fantastično iznela ulogu. U svega 20 minuta kojih se pojavljuje na ekranu, Hetavej je pored iznenađujuće prelepe boje glasa i tačnog pevanja numere “I Dreamed a Dream”, pokazala i ogroman spektar emocija tako da sam apsolutno razumeo zašto je glavni kandidat za Oskara.

Hju Džekman (Hugh Jackman) ni malo nije imao lak posao ovde. Pored tročasovne audicije koju je morao da prođe i ogromnih padova i skokova sa kilažom u vrlo kratkom vremenu, Džekman je morao i da znese ono što mu je definitivno najslabija tačka, a to je pevanje. Emocije koje Džekman prikazuje i sa kojom posvešćenošću prilazi liku kojeg tumači su za svaku pohvalu, ali defitinvno konstatno pada u pevanju pošto nema snage, niti glasovnih sposobnosti da izvuče visike tonove koji se od njega konstatno zahtevaju. Isti slučaj je i sa Raselom Krouom (Russell Crowe) samo što je njegova gluma znatno slabija od Džekmanove. Po meni,  Krou je jedini promašaj u kastignu za ovaj film.

Edi Redmejn (Eddie Redmayne) i Amanda Sejfild (Amanda Seyfried) defitivno bolje pevaju nego što glume, a tandem Helena Bonam Karter (Helena Bonham Carter) i Saša Baron Koen (Sacha Baron Cohen) donose neophodnu dozu humora i razbijaju tmurnu atmosferu koja se proteže kroz čitav film. Jasno se vidi da Helena Bonam Karter jedina ima iskustva u ovom žanru i da je defitivno klasu iznad svih kada su mjuzikli u pitanju.

Setovi, lokacije i kostimi definitivno doprinose znatno utisku i pomažu publici da se udubi u rekao bih problematično realizovanu priču. Znam da je ovo klasini mjuzikl i da se razvija priča na drugačiji način, ali smatram da Huper nije baš to planirao. “Les Misérables” iako traje skoro tri sata, protrčava kroz svoju priču i ne zastaje mnogo da je objašnjava, niti da upoznaje nešto dublje sa likovima, što je apsolutno neverovatno. Žan Velžan proleće od roba do vlasnika fabrike i oca u bekstvu za neverovatno kratko vreme, što jednostavno čini film vrlo teškim za emotivno udubiti se jer žrtvuje dubinu priče zarad svojih numera. Isto se dešava i sa likom En Hetavej koja kroz svega 10 minuta od zaposlene žene dolazi do gladne i očajne prostituke u katastrofalnoj besparici. Ovo nije slučaj samo sa ova dva aktera, mnogi odnosi likova ostaju nedovoljno razvijeni, ali ne bih sada previše da otkrivam o samom filmu i tako narušavam ugođaj onima koji planiraju da mu posvete svoje vreme.

Pored velikog problema da priča čije glavno bogatsvo leži u odnosu njenih likova ne bude ispričana kako dolikuje, pored uz rame ovoj marginalizaciji drugi veoma odbojan momenat kod mene, možda kod većine neće biti tako, jeste sam originalni naziv projekta “Les Misérables” koji je na francuskom iako je čitav film na engleskom jeziku. Ovaj detalj me vrlo iritira jer oznčava pretencioznost koju projekat pokušava da nametne.

Iako nedovoljno razvijen u priči i protutnjava kroz svoje podzaplete i likove, “Les Misérables” je isto toliko sačinjen i od dobrih faktora koji bi mogli da opravdaju utrošeno vreme u njegovo gledanje. Naravno, imajte u vidu da ja ipak nisam fan mjuzikla, ali mogu da tvrdim da onima koji jesu ljubitelji ovog žanra, “Les Misérables” će biti pravi pogodak. Lično mislim da su priča i sami likovi previše kvalitetni da bi se ovako površinski obradili, i po meni, “Les Misérables” znatno jači utisak ostavio kao dmrama nego kao mjuzikl.

Film isključivo za fanove žanra, nikako za one koji ne vole mjuzikle.

Ocea: 7/10

TAGOVI:

OSTAVI KOMENTAR, ULEPŠAJ MI DAN

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Ulogovan kao . Izloguj se?

24 Comments

  1. Delon

    Sta sve ludi Amerikaci nece pretvoriti u mjuzikl.Tacno je,nisam fan zanra,ali ga ne odbacujem,ovo stvarno ne mogu nikako da svarim!Hvala za recenziju!

    • beetlebum

      Ne bih da se ovdje svima popnem na glavu sa primjedbama, ali, opet, nisu "ludi Amerikanci" pretvorili roman u mjuzikl već je u pitanju adaptacija mjuzikla koji je, inače, originalno iz Francuske.

  2. beetlebum

    Rekao bih da je recenzija na mjestu, čak i nevjerovatno ublažena za nekoga ko ne voli mjuzikle! Jedino bih ukazao na to da nije Tom Huper adaptirao dramu u mjuzikl, već je ovo u suštini (najnovija) adaptacija MJUZIKLA na velike ekrane, te su sve numere sem jedne (Suddenly) preuzete iz njega, a čini mi se da je taj način izvođenja – više pjevanja a manje glume – prisutan i u samom mjuziklu. Što se naslova filma tiče, nije to naslov koji su njegovi stvaraoci odabrali, već je to originalan naslov prenesen u engleski prevod romana (kao i mjuzikla) i prepoznatljiv je upravo po tome što je na francuskom, što nema neke veze sa pretencioznošću na koju si aludirao.

    • Origial je roman, a sve ostali oblici su kako sam naveo "tranformacije u druge medije koje je delo tokom godina doživelo". Sam Huper je izjavio da nije uradio adaptaciju samo mjuzikla, već svi oblika ovog dela, stoga i takva gluma i pokušaj drame. Holivud sve svoje adaptacije stavlja u naslov na "maternom" jeziku, ovo je zaista redak izuzetak. "Les Miserables" odlik se još jedino pojavljuje na prodveju, u svim drugim adaptacijama je preevden kao "The Miserable's", a o pretencioznosti Brodveja i elitizma koji promoviše ne treba ni govoriti.

  3. Delon

    Nije bitno sto je na osnovu originala napisano drugo delo,ovo je skrnavljenje klasika francuske literature i tu nema dvojbe,sto kazu hrvati…svako ozbiljan ce s esloziti sa mojom konstatacijom verujem.

    • Pošto nisam čitao na srpskom, a francuski ne govorim, transkribovao sam po sluhu. Hvala, promeniću u tekstu.

  4. Ajkula09

    Preskačem ovo. Em što ne podnosim mjuzikle, em što me Jadnici (tema filma) uopšte ne zanimaju. Dakle, pošto ga niko ne preporučuje onima koji nisu ljubitelji žanra, potrošiću vreme gledajući Đanga 🙂

  5. zzz

    hvala na recenziji, verujem ti na svakoj napisanoj reci i ne pada mi na pamet da gledam. pozdrav

  6. mare

    Upravo odgledah film, i ako posle procitane recenzije nisam hteo da ga odgledam, odgledao sam ga iz razloga sto sam tebe "naterao" da ga pogledas, svojim zahtevom za recenziju 🙂 Film mi je bio jako tezak za pracenje i jako mi je islo na zivce sto se sve pevalo! Najveca zvezda ovog filma je Anne Hathaway, koja je tokom izvodjenja pesme "I dreamed a dream" prenela takvu emociju da sam se skoro rasplakao. Radnja ide toliko brzo, da uopste ne stignes da se vezes za likove. Npr. Cosette i Marius se toliko brzo smrtno zaljubljuju jedno u drugo da je to neverovatno 🙂 Ja sam iskreno moze se reci razocaran, ali je to mozda i delom sto sam od ovog filma ocekivao jako puno. Svakako hvala ti na recenziji i samo nastavi tako.

  7. Maja.N

    mrzim mjuzikle iz dna duše a posle tvoje recenzije mi tek ne pada na pamet da gledam

  8. alter ego

    Odgledao sam film i mene je odusevio. Vidim da se mnogima ne dopada ali samo zamislite kako je pred glumcima bio ni malo lak zadatak pevanja i glume u jednom. Kroz muziku su pokazali dusu price. Nisam ljubitelj mjuzikla ali ovaj je poseban i po meni zasluzuje oskar u vise kategorija. Vredi pogledati ga svakako. Tvoja recenzija je prilicno tacna ali mi jedino nije jasno zasto Russell Crowe nije za ulogu Javerta. Po meni, on se sa svojim gordim stavom i pojavom bas uklapa, O.k sve je stvar ukusa. Pozdrav

  9. Dragan

    Film je dobar. Ne volim mjuzikle, ne volim ni američke adaptacije djela evropskih pisaca (sve adaptacije, recimo, ruskih romana su najblaže rečeno loše), ali ova je dobra.

  10. pera

    "Tom Huper se odlučio da “Les Misérables” koncept pretvori i u mjuzikl."
    mjuzikl postoji od 1980. godine
    ne treba biti fan nečega pa napisati ozbiljnu kritiju.

    • Ta se rečenica odnosi na to da je uzeo po knjizi da radi svoj film, a ne po prethodnoj adaptaciji dela u mjuzikl. Ispustio kontekst.

  11. pera

    film je baziran na mjuziklu.

  12. pera

    prevideo si činjenicu da je film rađen prema mjuziklu a ne prema knjizi.

  13. Dusica

    Nisam ni primetila koliko film traje, znam samo da je, zacudo, drzao moju paznju. Iznenadio me je njegov ekspresivni izraz — snazne emocije, hiperrealisticki prikaz svog jada ponizenih i uvredjenih…Pa, onda…taj krupni plan…svenk po krezubim, ojadjenim, opljackanim, do nehumanosti…izvitoperenim likovima…Sve do pevanja, koje je, srazmerno tome…vise izrazavalo neharmonicni, nedopadljivi vapaj i bol…Sve me to podsetilo na Brehta…na operu pobunjene klase, samo sto, ovaj put, ispod svega, citamo Novi svetski poredak i podelu na manjinu koja vlada i vecinu koja je nemilosrdnno eksploatisana…Dakle, za mene je ovo veliko holivudsko iznenadjenje…DRUSTVENO ANGAZOVAN FILM…Omakne im se,povremeno, poput filma…No country for old men…

  14. pedja

    Nisam fan mjuzikla,niti ovog romana ali moram priznati da me je film blago receno ODUVAOOOO!!!
    Ok,necemo o ukusima ! Toliko…

  15. LavMiskin

    Postoji snimljen fim 'Jadnici', gde glavnu ulogu tumavi Zerar Depardje. Taj film traje 7h. Smatram da su dobro ispratili radnju same knjige. Preporucujem da odgledate.

  16. nikstev

    "Da se ja nešto pitam…" 🙂 , ja bi' svako pevanje i plesne momente u filmovima zabranio…Šala, naravno, ali odgledavši, informacije radi, i Jadnike i Getsbija ne razumem zašto bi neko pevao na sceni ili na filmu… I da se razumemo apsulutno mi je jasno da je mjuzikl najzahtevnija kategorija, kako za reditelja, tako i za glumca…Mjuzikl (vodvilj, kabare, sve što ima veze sa glumom i pevanjem u istom kadru ) jednostavno nije "my cup of tea".

  17. Davorin

    Film je odličan, jedino mi se nekako Russel Crow nije nešto svideo.
    Dajte filmu šansu, iako niste ljubitelj mjuzikla, verujte mi, priča je dirljiva.

  18. Katarina

    Vidi se da je recenziju pisao neko ko nije fan mjuzikla.
    Film je odlican, cak sam ga i vise puta odgledala. Gluma odlicna.
    Pevanje je dobro(kako kod koga), ali glumci nisu pevaci, ne moze da se ocekuje da svaki glumac zna perfektno da peva, pogotovo kada na licu mesta i pevaju i glume.
    Preporucujem film.