The Master (2012)

Pol Tomas Anderson (Paul Thomas Anderson) je autor čiji filmovi uglavnom ne apeluju na širu publiku. Anderson spada u šačicu onih mejnstrim reditelja čija dela ne vijaju ogromni komercijalni uspeh, već nastoje da ponude nešto drugačije, nešto posebno, nešto što ne spada u obruč glupe i besmislene zabave. Tvorac filmova kao što su “Boogie Nights“, “Magnolia” i “There Will Be Blood“, dela koja se bave sociologijom, istražuju ljudsko ponašanje i generalno psihologiju i svest, prosečnom gledaocu deluju izuzetno zamorno, dok onima koju su spremni i voljni da se udube u materiju i analiziraju svaki suptilno umetnuti sloj zasebno, doživljavaju ove filmove kao kultnim i revolucionarnim.TheMaster2012Poster

Banalno gledano, “The Master”, novi film Pola Tomasa Andersona priča priču o duhovno praznoj, konstatno pijanoj lutalici Frediju Kvilu, čoveku bez svrhe i motiva u životu, koji pronalazi utočište u društvu “Uzroka” (The Cause), vrlo specifične religijske grupacije predvođene od strane harizmatičnog naučnika, doktora i pisca Lankastera Doda. Naravno, ovakav opis ni najmanje ne čini uslugu novom Andersonovom projektu, niti uspeva da nagovesti na čemu je primarni fokus ovog vrlo intrigatnog filma. Centriran oko novo formiranog prijateljstva izmeđe dve apsolutno različite individue, “The Master” u svojom suptilnom izrazu izlaže prilično oštre kritke sajentologije, i nastoji da kroz brojne sekvence da iskaže licemerstvo, potrebu za kontrolom ljudi i manipulacijom njihove svesti.

Anderson ovde odbacuje sve okove klasičnog izlaganja narativa. Vođen krivljenjem svesti naših subjekata, “The Master” radnju više razvija kroz  mentalna putovanja na koja glavni duo kreće od momenta njihovog prvog susreta, pa do trenutka kada se zapravo upoznaju jedan sa drugim, nego što to radi u trandicionalnom smislu elaboriranja priče. Za ljude koji ne budu uspeli da shvate poentu i cilj filma delovaće kao da se u nešto jače od dva sata nije skoro pa ništa desilo, dok oni koji spoznaju smisao, smatraće da se odvilo i više toga nego što su očekivali.

Čitava radnja je ispričana iz Fredijeve perspektive, tako da mnoštvo toga što se odvija će prilično biti subjektivno predstavljeno i veliki broj pitanja će nam na kraju ostati bez nekog konkretnog odgovora, baš kao i samom Frediju. Čitava ta misterija forme i scene koje iznenada pesecaju priču su na granici sna i stvarnosti, što opet vraća na pitanje da li reditelj upravo tim trikovima pokušava da nam da do znanja u kakvom se mentalnom stanju naš protagonista nalazi?

The_Master_Paul_Thomas_Anderson47

Iako najavljivan kao film okrenut kritikovanju sajentologije, imam potrebu da naznačim da to nije glavna tema ovog ostvarenja, već predstavlja samo podzaplet. Gledaoci će sa sajentologijom biti tek povezani kada protekne skoro pa dve trećine filma, ali će se do tada drama toliko intezivno razviti da će u potpunosti iznenaditi priključak još jednog kritički žestokog sloja. Primarni fokus priče je upravo na odnosu dva potpuno različita lika koji lepo maskirano razmenjuju jedan sa drugim svoje “proizvode” za koje na kraju ispada da su oba podjednako “otrovna” i “štetna po zdravlje konzumenta“. Naravno, Anderson je ovo toliko genijalno i suptilno spakovao, odnosno sakrio ispod mnogobrojnih intrigantnih slojeva koji prave diverziju i skidaju fokus sa esencije i glavne poruke filma, da će velika većina propustiti smisao da spozna zajedničku nit aktera, ali očigledno njega za to nije briga. Razumevanje odnosa protagonista doživljavam kao poseban poklon autora svojim najinteligentnijim fanovima, bez namere da ovo zvuči pretenciozno.

“The Master” nema junake i negativce, on jednostavno oslikava ljude u nameri da svoj “otrov” i “smeće” zavale na lepo izreklamiran način, u stilu vas ubede davam čine uslugu, umesto da za cilj imaju da se okoriste o vas.

I pored apsolutno genijalnog scenarija, najveće bogatsvo filma “The Master” ipak leži u njegovom kastingu. Filip Sejmur Hofman (Philip Seymour Hoffman), čovek koji često sarađuje sa Andersonom, je još jednom pružio izuzetno snažan i memorabilan performans koji je vrlo ozbiljan kandidat za oskara. Najveće iznenađenje je definitivno kvalitet nastupa koji je pružio Hoakin Finiks (Joaquin Phoenix). Iako niko ne sumnja u njegov talenat, posle glupog sarkastičnog dokumentarca i ciničnog nastupa kod Dejvida Letermana, Finiks je svoju karijeru doveo na granicu propasti. Kao što sam rekao, znao sam da je Finiks izuzetno sposoban glumac, ali ovako intenzivan i sirov nastup nikako nisam očekivao. Fredi Kvil je definitivno njabolje nešto što je Hoakin do sada pokazao na filmu. Pored kompletne transformacije stava, mucanja, mlataranja ruku i neuravnoteženog pogleda, Finiksov Frdi Kvil se može opisati kao “zalutala tempirana bomba koja u svakom momentu može da eksplodira“. Za mene je Finiks apsolutni prvi kandidat za osvajanje oskara za najbolju glavnu mušku ulogu. Iako solidan doprinos, Ejmi Adams (Amy Adams) me i nije baš nešto oduševila, ali opet nemam nikave zamerke na ono što je iznela u filmu.

Još jedna mnogima sitna, meni izuzetno bitna stvar koja mi se svidela u filmu, jeste koliko je samo skromno snimljen, bez ikakvih efekata, trikova i krivljenja prirodnih boja. Anderson je sklopio toliko dobar i kompleksan projekat da nije imao nikakvu potrebu da ga površinski šminka ne bi li sakrio šupljine koje se kriju untar samog filma.

“The Maser” je izuzetno originalan i nekonvecionalan film koji se bavi vrlo ozbiljnim temana na način koji do sada nije još viđen, i kao šlag na čitavu tu krasnu tortu, nosi vrlo inteligentne i suptilne kritike i poruke sa sobom. “The Master” definitivno nije film za širu publiku i one koji očekuju banalnu zabavu, tako da ga ne bih preporučio svima, ali zato onima koji vole da se bave psiholgijom i zahtevnim filmovima koji se nakon gledanja danima vrte po glavi,  definitivno predlažem da se upuste u ovo remek-delo. Anderson još jednom poklanja maestralan projekat koji ću svrstati u ultimativne klasike  i ubaciti ga u listu najomiljenijih filmova.

Ocena: 10/10

TAGOVI:

hoakin finiks
joaquin phoenix
the master

OSTAVI KOMENTAR, ULEPŠAJ MI DAN

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Ulogovan kao . Izloguj se?

15 Comments

  1. uros

    Kad ce ovaj film biti u bioskopima kod nas? Hvala..

  2. Fantastično je što Holivud nije uspeo da upropasti genijalam um jednog fantastičnog umetnika poput Andersona. Film je jedinstven iz svih aspekata. Čista desetka i sa moje strane.

  3. Sasa V.

    Savršeno! Genijalno! Čekano od "Biće krvi". A tek glumci. Da Oskar nije jevrejski marketing, znalo bi se kome je namijenjen. Morali bi Hoakin i Filip da se potuku na bini oko njega, pa kom obojci, kom opanci. Za Hoakinovu glumu ja ne znam šta reći.
    A što se tiče fabule filma, kako te sekte i ta mentalna udruženja mogu da unište čovjeka. Klasično ispiranje mozga!
    Svaka čast za recenziju i pun pogodak.

  4. Djole

    Dosadan, a pre svega veoma pretenciozan film. Mislim da ni sam reditelj ne bi umeo da objasni cemu sluze pojedine scene. Ne sumnjam, ipak, da ima onih koji ce u filmu uzivati, a to su otprilike tipovi licnosti sa povisenom sujetom odnosno tipovi "above average wannabe" . Jer jelte ne moze svako da razume ovaj film, a JA nisam svako.. Nazalost, ovaj film je toliko supalj i tu zaista nema sta posebno da se razume niti u cemu da se uziva. Pardon, jedino posmatrati glumu Joaquina Phoenixa moze biti donekle intersantno zbog njegovog raskosnog talenta no i to pocinje da biva nakon dva sata gledanja predosadno.

  5. Bojan

    Sinoc sam pogledao film i upravo sa vasim pitanjima koje navodite u kritici bio u nedoumici,sta je tema sekta(kao opsti obraszac) ili nesto drugo?Vasa kritika mi je pomogla u tome,pogledacu ponovo film i obratiti paznju na ono sto i jeste sigurno poruka,a to je medjuzavisnost konzumenta i prodavaca (u jednoj licnosti) "otrova".Veliko hvala za odlicnu kritiku ovog filma!

  6. Pingback: Kakav je film? » Mali vodič kroz FEST

  7. Mario

    Svaka čast autoru recenzije za pronalaženje dubljeg značenja i skrivenih poruka, ali po meni ovaj film vredi pogledati isključivo zbog izvrsne glume, a to je za mene ipak premalo da bi izdvojio 2 sata i frtalj svog života.

  8. dr,b

    Pogledao sam film..cisti shit…Djole je objasnio!!!

  9. Miloš

    Iskreno, osim glume Finiksa i Sejmur Hofmana, ovaj film je meni prilično prazan, ako izuzmemo prazninu Finiksovog lika, mada to nije dovoljno. Drame gotovo da nema, kao da je ceo film samo pozadina za odlične dijaloge dva vrhunska glumca.

  10. Pingback: Kakav je film? » Inherent Vice (2014)

  11. Bojan Popaj

    Teska glupost,tada,ali sada kada znamo da je glavni glumac navodno overio???
    Pocinjem da razmisljam sta je toliko pogodilo sektase,u ovom filmu?Da li gluma glavnih junaka ,ili sama prica filma.Mogao bi ovde da pisem 100 inu redova,ali imam pametnija posla.Iglavnom tema filma ih je pogodila u zivac,gluma za 10,a radnja nula…ali kazem to je onda,a posle smrti glumca,dajem radnji 5 od mogucih 10

  12. Pingback: Džoker - Prekopotrebna doza smelosti i originalnosti žanru koji se ukalupio