Džej Džej Abrams (J.J. Abrams) je čovek kome su poverene dve najveće sci-fi franšize, iako on u ovom žanru nije ostvario nikakve posebne rezulte koji bi opravdali ovu po mnogima bizarnu odluku velikih holivudskih studija. Iako nije briljirao sa svojim prvim “Star Trek” filmom, Abramsu je pružena još jedna prilika da ispravi greške i pridobije sada već vidno gnevne fanove, ali nisam siguran da je baš nešto preterano uspeo u tome.
U najkraćim crtama, priča filma “Star Trek Into Darkness” se vrti oko posade Enterprajza koja pokušava da zaustavi izuzetno opasnog teroristu. Kapetan Kirk zajedno sa svojom posadom, ide na klasičan “man hunt” na planetu Kronos sa ciljem da uhvati i savlada nemilosrdnog i izuzetno opasnog super vojnika koji želi sve da ih uništi.
“Star Trek Into Darkness” počinje sa vrlo uzbudljivom i dinamičnom scenom jurnanjve koja nam odmah daje do znanje koliko je zapravo mnogo novca uloženo u realizaciju ovog filma. Iako startuje zaista snažno, film pokušava da ostane u istom ritmu, ali ono što zapravo sledi jeste niz podjednako skupih sekvenci koje što više film odmiče postaju sve slabije.
Iako sam “Into Darkness” naslov nagoveštava da će se film baviti mračnim stranama svih naših likova i da će nas voditi do najcrnjih mesta univerzuma, Abrams se ipak opredelju da pruži jednu brzu akcionu avanturu koja je namenjena da zadovolji šire narodne mase, umesto hardcore Star Trek fanova. “Into Darkness” ima zaplet kakav koji se najčešće viđa u filmovima o super herojima. Sve se vrti oko jednog negativca koji pokušava sve da uništi i jednog tima koji pokušava u tome da ga spreči. Suštinski, film ne nudi znatno mnogo više od ovoga što se priče tiče. “Into Darkness” nas ne vodi nešto preterano dublje u odnose likova. Stojimo tu gde nas je prvi film i ostavio.
Što se kvaliteta glume tiče, kastova ekipa zaista daje sve od sebe da bude dopadljiva kao nova posada Entreprajza, ali nisam siguran da im to baš polazi za rukom. Zakari Kvinto (Zachary Quinto) se odlično snašao u ulozi Spoka, što definitivno nije slučaj sa ostatkom ekipe. Karl Urban (Karl Urban) prezentuje Bonsa kao lika iz crtanog filma. Svaki gest i facijalna ekspresija su mu kao iz nekog Looney Tunes crtaća. Sajmon Peg (Simon Pegg) i Anton Jelčin (Anton Yelchin) spadaju u istu klasu sa svojim urnebesnim naglascima, dok je za razliku od njih Kris Pajn (Chris Pine) toliko loš kao kapetan Kirk da naprosto nije ni smešno. Što se tiče lika kapetana Kirka, centralne figure Star Trek franšize, u “Into The Darkness” mu se ne dodaje nikakva nova dimenzija. On je faktički isti nedokazni arogantni protivnik protokola i pravilnika koji reaguje isključivo iz impulsa. Naravno, ovo može da bude super ako je uklopljeno sa strogom logikom i rezonom gospodina Spoka, ali jednostavno hemija između Pajna i Kvinta nije dovoljno dobra. Balans ova dva lika nije dovoljno interesantan kao u seriji.
Benedikt Kamberbač (Benedict Cumberbatch) me nije oduševio u ulozi antagoniste. Iako je sam lik Kana dobro osmišljen, Benedikt je više nego često “preglumio” materijal koji mu je poveren i time je nepotrebno dodavao na dramatičnosti ovog genijalnog, lukavog i nemilosrdnog negativca. Isti porblem kao kod Urbana – prenaglašenje facijalne ekspresije i nepotrebni histerični tikovi.
Iako Abrams realno gledano lepo diriguje filmom i zaista ga čini da čitavim svojim trajanje bude dinamičan i uzbudljiv, on pokušava jednostavan zalet da učini kompleksinim tako što dodaje i podzaplet, ali nažalost taj drugi čvor u priči je zaista suvišan i jako loše odmršen. Sam poslednji čin i fora sa regenerisanjem su toliko kliše i nepotreni da naprsto boli glava. Abrams je naravno brdo lepih kadrova naprosto uništio prekomernim i nepotrebnim korišćenje lens flera, ali to je bilo i za očekivati.
“Star Trek Into Darkness” je rađen po skeletu filmova o super herojima i zbog toga će se sigurno svideti široj publici. Džej Džej Abrams je još jednom napravio blokbaster koji će iznervirati fanove franšize, a oduševiti one koji ne žele dublje da se investiraju u filmove koje gledaju. Solidan pokušaj, ali opet previše plitko i daleko od onoga što zapravo treba da bude.
Ocena: 5/10
@demmosthenes
Što bi rekao Spok sad već po drugi put: NOOOOOOOOOOOOOOO!!!
Ja spadam u odane J.J. fanove. Kao i prethodni a i Super 8 su mi filmovi koje favorizujem. Star Trek me nije razočarao. Ioako je mogao malo više da se fokusira na same aktere, tj karaktere, Star Trek je ispuručio ono što sam tražio. Dvosatnu popcorn zabavu koju bih revizitirao ponovo. Od mene blag 8/10.
Rodney Dangerfield
Iako se slazem sa većim delom komentara, narocito sa ocenom rada J.J. Abramsa, mislim da je kritika Kamberbača preterana…Kan kao lik prosto ide po toj tankoj liniji između genijalnosti i teatralnosti, što je Kamberbač sjajno preneo, a što mu nije strano još od "Šerloka"…ako bi se baš držali priče, Kan je u originalnom serijalu maksimalno teatralna osoba azijsko evropskog porekla, te mislim da to ovde nije problem…i što je ocena svih kritičara, čak i onih koji kritikuju ovaj film , Kamberbač je najsvetlija tačka u istom…
president camacho
Film je očajan, u nekim stvarima je čak gori od one gluposti iz 2009. I dalje su tu "magična rešenja" iz šešira i katstrofalne rupe i nedoslednosti u zapletu, samo što su sada i likovi i međusobni odnosi propali i usiljeni. Ko hoće samo cool 3D i neprekidnju pucnjavu i jurnjavu po svemiru ima šta da vidi. Ko traži makar tračak duha StarTreka, iole koherentnu i novu priču, elementarno poštovanje zakona fizike, karakterizaciju likova i slične "dlake u jajetu" neka sačuva pare i sačeka kvalitetan torent.
****slede SPOJLERI uz trekijevsko cepidlačenje****
Odnos Kirk/Spok je u prvom delu bio bar donekle uverljiv, ovde je toliko teatralan, pogrešan i neosnovano isforsiran da je to tragikomično. Imajmo na umu da je ovo NOVI ST (!) prequel, aternativa prvobitnih događaja, kako god… Osim misije iz prvog filma (kad su se prvi put u životu videli), Spok i Kirk nemaju nikakvu istoriju, nema zajedničkih misija i doživljaja kroz koje su navodno izgradili toliko jaku vezu da nam se uvde uverljivo prodaje kako Kirk krši Prime Directive zbog Spoka i da Spok plače (!?) za Kirkom, urla i kreće u divljački osvetnički pohod. Isto važi i za Kana. Ništa NIJE PRIKAZANO i OBJAŠNJENO da podrži njegove motive i postupke u filmu. To što su IZGOVORENE 3-4 rečenice o tome da je bio prisiljen/ucenjen od strane admirala (kako tačno?) i da je zamrznut pre 200 godina, običnom gledaocu (ne-trekiju, ili bilo kome ko je mlađi od 20-25 godina) ne znači apsolutno ništa, jer nisi obavezan da znaš radnju epizoda TOS, ST:ENT i pre svega "Wrath of Khan". I onda se sa pravom pitaš, zašto ovaj sa toliko mržnje, ubija, ruši i uništava sve živo, zašto se toliko dernja i beči (delovao mi je kao parodija na šekspirovske glumce u pozorištu) dok opisuje svoje planove (inače, koji mu je tačno na kraju bio plan?) i ko je ta njegova posada sa supermagičnim moćima za koju bi on sve uradio. Ostatak posade (osim Uhure) je bačen u zapećak, Čehov pogotovo (i dalje govori engleski kao u Alo, Alo… i koji to Rus izgovara "the" kao "z" ?). Skoti i dalje vuče onu maskotu sa sobom, Bouns mi u stvari još i deluje kao original i dobro se uklapa sa onih par rečenica koje ima u celom filmu.
Odmah na početku imamo primer da će film biti fokusiran samo na akciju, i da ubija svaku logiku i razum zarad što boljih vizuelnih efekata. Rasa kojoj pomažu i koja ne sme da ih primeti je "tek izumela točak" (ovo se jasno kaže), i zašto onda brod nije mogao da bude u orbiti sa druge strane planete (kao u svakoj epizodi i filmu do sada) nego je parkiran na dnu okeana? Isključivo zbog moćnog snimka izranjanja i demonstriranja količine para koje su spucane u 3D. Logike i razuma tu nema. Dalje, trans-warp transporter ponovo dozvoljava nemoguće poteze u priči (sada pojedinac može direktno da pređe sa Zemlje na Kronos ?!), a bogami i obična vožnja brodom sa Zemlje do neutralne zone i Kronosa traje samo sat-dva. Klingonci su kao napucani, osvajaju planete, uskoro će da udare na Zemlju, a ovamo naši heroji im se vozikaju po planeti, brodovi čuče na granici bez odgovora… Isto tako, oko Zemlje mogu da se dva broda makljaju bez da iko dođe u pomoć. Mogu i oba broda da se iz Mesečeve orbite obruše pravo na San Francisko (ovde se Njutn sto puta prevrnuo u grobu), nema nikoga i ničega da ih zaustavi. Kad hoćeš da uđeš u tajno postrojenje, samo se opušteno dovezeš šatlom do vrata i ačekaš prvu grupu koja ulazi pa im se priključiš eto tako, bez identifikacije i dozvole. Mašinsko je i dalje pivara/rafinerija, a warp jezgro… pa fraza "coils are not aligned" ili "core is out of alignement" (koja se ponavlja kroz masu epizoda u ST) očigledno znači da izvodi bukvalno fizički nisu centrirani (ne daj bože da se misli na neke frekvencije ili tokove energije) i da se jezgro centrira tako što ga našutaš nogom. Spok ima sveznajućeg džokera u rukavu, sebe iz budućnosti. U ključnom trenutku izabere pomoć prijatelja i opa, ćao Kane, ispao si magarac. Kanova krv ima moć da oživljava ljude (i triblove), ali se Bouns nekako ne seti da iskoristi nekog iz Kanove posade da izleči Kirka, zašto? Zato što će to da posluži kao izgovor za epsku jurnjavu i tuču Spok/Kan… i tako dalje, i tako dalje.
Smorio sam kao zmaj, ali kad sam izašao iz bioskopa to je upravo osećaj koji sam imao. Nadam se da sam ga uspešno preneo 🙂
@DarkoHristov
mene ubi i ta toliko iritantna predvidljivost u filmu. U svakom trenutku je moglo da se vidi šta će sledeće da se desi. Na trenutke odličan (što demonstrira Kamberač) ali zato detinjast u mnogo čemu što si kritikom odlično pokrio.
Pingback: Kakav je film?Star Trek: Izvan granica - Star Trek: Beyond (2016) - Kakav je film?