Amélie – Čudesna sudbina Amelije Pulen (2001)

Francuski režiser Žan-Pijer Žnet () prvenstveno je poznat po nešto mračnijoj atmosferi u svojim filmovima. Njegov prvi romantični film Čudesna sudbina Amelije Pulen (Le Fabuleux Destin d’Amélie Poulain) postigao je neverovatan uspeh u celom svetu. Većina kako kritičara, tako i filmadžija ubraja ovaj film među najbolje svih vremena.Amelie_poster

Priča prati Ameli, devojku koja se zbog niza nesrećnih okolnosti u svom detinjstvu okreće maštanju. Ona pronalazi zadovoljstva u naizgled bizarnim, a zapravo sasvim običnim stvarima. Kao što je na primer bacanje kamenčića niz kanal San Martan. Jednog dana pronalazi izgubljeno blago nepoznatog dečaka koji je nekada živeo u njenom stanu. Očarana svojim pronalaskom, Ameli se odlučuje da nađe ovog mladića i usreći ga. Tako ona započinje svoju misiju da ljudima oko sebe ispuni život ljubavlju i srećom. Dok pomaže drugima, Ameli uviđa da nije u stanju da pomogne sebi, da je usamljena i neispunjena u ljubavi. Ona se zaljubljuje u Nina, mladića sa čudnim interesovanjima, sa kojim pokušava da ostvari kontakt. U tome joj pomaže komšija Rejmond Dufajel, čovek koji već dvadeset godina slika po jednu kopiju Renoarove (Pierre-Auguste Renoir) slike Ručak na brodu (Le déjeuner des canotiers). Na ovoj slici on prepoznaje Ameli u liku misteriozne usamljene devojke sa čašom u središtu kompozicije.

Film je u svakom smislu kompletan i slojevit, a nosi i mnogo različitih poruka kako na površini tako i u podtekstu. Na prvom mestu da je važno imati puno razumevanja za ljude oko sebe, zatim i za sebe. Jer ako smo sami nesrećni teško da možemo i druge da usrećimo. Kad bolje razmislim mislim da svako mašta kao Ameli o nekim malim i jednostavnim stvarima koje nam ustvari ispunjavaju i upotpunjuju život. Film je prepun metafora i skrivenih značenja, a posebna pažnja posvećena je svakom detalju. Tako se  na primer, kao kameleon vise puta pojavljuje jedan slepi čovek, a možda najbolja scena u filmu jeste ona u kojoj mu Ameli pomaže vodeći ga kroz jednu parisku ulicu i opisujući mu svet oko sebe, tako i ona sama uviđa koliko lepote postoji u jednostavnosti.amelie-1

Iako nisam poklonik lika i dela Odri Tatu (), moram da priznam da u ovom filmu blistu u punom sjaju kao Ameli, odličan je i ostatak glumačke ekipe na čelu sa Matju Kasovicem () u ulozi Nina. Moram da spomenem i uvek fantastičnog Dominik Pinjona () koji se pojavljuje u svakom filmu Žan-Pjer Žneta.

Ovaj film je poseban i zbog fotografije, kojom dominiraju prijatne nijanse zelene i crvene boje, kao i prelepi predeli Pariza, posebno deo oko Monmartra. Jedan uobičajen kafe, piljara ili poznate metro stanice uvlače nas u zaista fantastični duh Pariza, koji u ovom filmu igra jednu od glavnih uloga. Sada već kultnu muziku za film komponovao je Jan Tirsen (Yann Tiersen), a glavna muzička tema La Valse d’Amelie postala je neka vrsta himne grada Pariza. Čudesna sudbina Amelije Pulen je u svakom smislu umetničko delo, muzika, fotografija, režija, gluma i scenarijo savršeno su izbalansirani i uklopljeni u jedan potpuni filmski doživljaj koji, uverena sam, nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Slobodno maštajte!

Ocena: 10/10

autor recenzije: Sandra Vujoševićamelie

TAGOVI:

OSTAVI KOMENTAR, ULEPŠAJ MI DAN

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Ulogovan kao . Izloguj se?

11 Comments

  1. Daniel Krstic

    -
    -13

    Dobar i simpatičan film, ali previše zašećeren i na momente na granici patetičnosti. Još nešto što me nervira kod ovog filma je publika koja ga obožava i uzdiže u nebesa, uglavnom kojekavi hipsteri i ekscentrici koji u njemu vide neku vrstu svoje "biblije" ili manifesta. To naravno ne znači da je film loš, te godine je svakoko bio jedan od najboljih, lep je za oko, muzika je takođe lepa, ali što se mene tiče ocena je plafon 8/10. PS. Prezime režisera se izgovara Žene, a ne Žnet. 😉

  2. Prodigy

    Odlicna recenzija,u potpunosti se slazem da je film pravo umetnicko delo u svakom pogledu.Svako ko sebe smatra ljubiteljem filma nikako ne bi trebao da ga propusti.Odgledao sam ga nekoliko puta i svaki put sam uzivao kao da ga gledam prvi put.Film je naprosto caroban!!!

  3. Nemanja

    Спада у мојих топ 5. филмова.

  4. Drole

    Oh, prezime režisera se izgovara Žune, dok ime Odre može da prođe kao Odri, ali prezime je TOTU.

    • Daniel Krstic

      Pa ako ćemo baš skroz po francuski onda nije ni Žene ni Žune, nego nešto između pošto se "eu" izgovara kao poluglas œ, možda bi u srpskom najbolje bilo pisati ga kao Ž'ne. Mada je meni prirodnije da se izgovara Žene. 😉

  5. Matijasevic

    Ja kao laik mislim da se izgovara sa nečujnim e (Žne), a Odri je Totu. 🙂
    Inače jedan od omiljenih filmova, kod koga se mogu zatvoriti oči i slušati soundtrack i skočitiu bunar mašte.

  6. Pingback: Kakav je film? » Inside Llewyn Davis (2013)

  7. Daniela

    Ovaj film obozavam, zbog Odri, muzike, neobicno ispricane price, fotografije… I, da TOTU je, a ne TaTU.

  8. Jocko

    Takođe mi je u top 5 filmova. Jedan od onih ''životnih'', punih emocija.. Neka vrsta feel good filma ali bez patetike… Muzika predivna, način na koji je ispričana priča prilično jedinstven. Muško sam ali neretko pustim suzu kad gledam ovaj film, propraćen Tirsenovim melodijama. I ne stidim se toga.
    Film kao stvoren da se odgleda jednom u pet godina, u momentima kada dušu obuzme zebnja i tuga… Jedino tada se može osetiti katarza.

  9. Jocko

    Takođe mi je u top 5 filmova. Jedan od onih ''životnih'', punih emocija.. Neka vrsta feel good filma ali bez patetike… Muzika predivna, način na koji je ispričana priča prilično jedinstven. Muško sam ali neretko pustim suzu kad gledam ovaj film, propraćen Tirsenovim melodijama. I ne stidim se toga.