Diler – Pusher (1996)

Pusher je žargonski izraz koji predstavlja dilera koji neposredno rastura drogu njenim uživaocima, odnosno poslednju kariku u lancu distribucije narkotika. Ovaj debitantski film danas već uveliko afirmisanog i cenjenog danskog reditelja Nikolasa Vinding Refna () ne predstavlja samo kako bi se po naslovu moglo zaključiti “život i priključenija jednog dilera”. Ovo je pre svega priča o ljudskom samouništenju izazvanog pohlepom i nepromišljenošću. U Danskoj se smatra prvim domaćim gangsterskim filmom.Pusher_theatrical

Film otvara stilizovani tarantinovsko-ričijevski intro u kome su predstavljeni svi glavni akteri potonjih dešavanja, a celo predstavljanje je dinamičnom gitarskom temom. Nakon ovog vrlo upečatljivog uvoda odmah smo zajedno sa glavnim likom priče, dilerom Frankom (), bačeni na ulice Kopenhagena na kojima on sa svojim ortakom Tonijem () provodi još jedan ne tako uspešan “radni dan” idući od mušterije do mušterije. Zarađeni novac Frank daje na čuvanje prostitutki Vik ()  koja želi vezu sa njim ali Frank ne pokazuje veće interesovanje prema njoj. Želeći da na brz način dođe do velike zarade on uzima “na veresiju” veću količinu heroina od svog snabdevača, srpskog narko bosa Mila () koji mu daje robu ali zahteva da se Frank odmah pošto proda drogu vrati i preda mu deo zarade kao i novac koji mu od ranije duguje. Ceo plan se izjalovi kada policija uhvati Franka, a on ostane i bez para, i bez robe koju je trebalo da proda. Tada počinje Frankov put ka totalnoj propasti koja će uslediti nizom pogrešnih, brzopletih odluka koje ne samo da ga neće izvući iz situacije u kojoj se našao već će ga na kraju ostaviti prepuštenog samom sebi sa neizvesnim, ali svakako ne srećnim krajem.

Snimljen kamerom iz ruke, često iza leđa aktera u kadru, realističnim stilom i jako dobrim kastingom film na jako dobar i moglo bi se reći autentičan način dočarava svet kopenhagenskog podzemlja. Nema tu preterane stilizacije ili romantičarske slike gangstera i njihovog života. Sve je realno, sirovo i sivo. Bodnia i Mikelsen su se odlično snašli u svojim ulogama, ali lik kojeg bi posebno izdvojio je Milo u tumačenju Zlatka Burića, danskog glumca hrvatskog porekla koji je za ovu ulogu osvojio Bodil nagradu koju dodeljuje Dansko udruženje filmskih kritičara. Iako negativac, Milo nije izrazito zao i nesimpatičan lik. On voli da kuva, gostoljubiv je i voli da zbija šale sa svojim klijentima, i dokle god ne nasluti da neko pokušava da ga prevari on je sasvim korektan. Ali kada uhvati nekoga da laže i da pokušava da ga izigra, postane vidno iznerviran i tada pokazuje svoju mračnu i sadističku stranu ličnosti u čemu mu pomaže njegov henchmen Radovan () koji ima san da napusti svet kriminala i otvori svoj restoran. Srbi u ovom filmu predstavljaju deo danskog podzemlja, ali i pored toga što tumače kriminalce i nemoralne ljude nisu prikazani stereotipno i jednodimenzionalno kao što to obično biva u većini filmova koji nam dolaze sa Zapada, naročito iz SAD-a. Vidi se da se Refn dobro informisao kod svojih glumaca koji tumače likove sa ovih prostora, pa tako u kafani u kojoj se Srbi skupljaju vise autentične srpske zastave i grbovi, posteri fudbalera Crvene zvezde,  svi Srbi imaju srpska (a ne rumunska, češka, mađarska itd) imena i pričaju razgovetnim srpskim jezikom, što opet jako često ne biva u inostranim filmovima sa Srbima kao lošim momcima. Dakle ove Srbe koje ćete videti u ovom filmu prepoznaćete odmah kao svoje sunarodnike, i zato je dobro što se reditelj odlučio da za te uloge angažuje glumce koji su poreklom sa ovih prostora.Pusher

Ovo je jedan dinamičan,  uzbudljiv i pamtljiv film koji mogu da preporučim svima koji vole Tarantinove, Ričijeve, Skorsezeove ili slične filmove sa gangstersko-kriminalnom tematikom. U Danskoj se smatra kultnim filmom i izvršio je veliki uticaj kako na filmske autore, tako i na obične ljude koji su oponašali stil oblačenja likova iz filma, a Mikelsen, Bodnia, kao i reditelj Refn su njime započeli svoje uspešne karijere. Prošle godine pojavio se  i britanski rimejk u kojem se od glumaca iz prvobitne postave pojavljuje samo Zlatko Burić kao Milo, ali ovoga puta kao turski, a ne srpski narko bos. Već se po tome da naslutiti, a na kraju su i ocene publike i kritike pokazali da rimejk nije ispao ni približno kvalitetan kao original. Posle skoro 10 godina od snimanja originala Refn je 2004. i 2005. Godine snimio još dva takođe vrlo zapažena nastavka Pusher-a o kojima će biti reči u narednim recenzijama.

Ocena: 8/10

 autor recenzije: Daniel Krstićb4Wkl6rMG0oX02fsFV11ZPcfw53

TAGOVI:

OSTAVI KOMENTAR, ULEPŠAJ MI DAN

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Ulogovan kao . Izloguj se?

4 Comments

  1. Djordje

    Zaista fenomenalna trilogija, 3. deo koji je i najosporavaniji, meni je najvise lego, mozda i zbog Mila koji je genijalan.
    Eeeeeeeeeeeeej Frankeeee! :DDDD
    Da napomenem samo i da kad je prikazan 1997 na Festu, Refn dobio 15-sto minutne ovacije.

    • Daniel Krstic

      Hahaha, to Milovo "Franke" mi je urnebesno! 😀 Mozda je trebalo da dam vecu ocenu, mada sva tri su mi tu negde po kvalitetu, ali treci je svakako najvise interesantan nama odavde zbog glavnog junaka. 😉

  2. Nikola

    Ovaj film je jednostanvo klasik!