Monkey Shines (1988)

U večitoj potrazi za suludim filmskim ostvarenjima nekada tako naletim na projekte čiji su zapleti toliko bizarni da je naprosto nemoguće odeleti iskušenju i ne posvetiti im dva sata svog života. “Monkey Shines” je definitivno jedan od takvih filmova. Režiran od strane kultnog reditelja Džordža A. Romera (), ovaj projekat se fokusira na nesvakidašnjoj konekciji između jednog paraplegičara i kapucina, u kojoj majmun služi kao alat, odnosno telo koje “ravna račune” ovog invalida.402px-Monkey_shines

Mi se na startu ovog filma upoznajemo sa Alanom Menom, momkom koji posle saobraćajne nesreće gubi kontrolu nad svojim telom. Osuđen da ostatak svog života provede prikovan za invalidsku stolicu, Alan počinje da razvija razne crne i suicidne misli, ali one prestaju da se talože onog momenta kada upozna Elu – izuzetno inteligentnog kapucina koji je istreniran da mu pomaže u obavljanju dnevnih aktivnosti. Ela Alanu zapravo dođe nešto kao kombinacija medicinske sestre i batlera. Pošto je specijalno treniran da napravi konekciju sa svojim “vlasnikom”, ovaj kapucin upoznaje i Alanovu mračnu stranu i počinje da ispunjava i njegove najzlobnije želje.

Iako je karakterisan kao horor, “Monkey Shines” je znatno više psihološki triler nego bilo šta drugo. Umesto krvi, creva i besmislenog nasilja, reditelj se ovde znatno više fokusira na postepeno građenje tenzije koja treba da kulminira u dramatičnoj završnici. Kao i u svim trilerima, mi ovde 2/3 filma možemo da posmatramo kao “build-up” za ono što će se odviti tek u trećem činu.

Pošto je ovo prvi Romerov studijski projekat, treba istaći da reditelj nije imao privilegiju da uradi finalni rez, stoga i fali toliko mnogo momenata koji bi nam automatski dali do znanja da ovo ostvarenje potpisuje nekrunisani kralj zombi filmova.

Naravno, treba svakako napomenuti da ovaj film sebe ne shvata previše ozbiljno. Najbolji pokazatelj toga je scena seksa sa paraplegičarom za koju je iz nekog razloga Romero smatrao da je neophodna za ovu priču. Ono što je ovde zaista neverovatno jeste to koliko je zapravo dobar performans pružio ovaj mali dopadljivi kapucin. Sramotno je reći, ali majmun koji portretiše Elu je definitivno najbolje odglumio u filmu. Ostatak glumačke ekipe je toliko loš da naprosto nije ni smešno.  je toliko jadan performans pružio da sam svaku njegovu facijalnu ekspresiju izbegavao kao telefonski poziv prodavca životnog osiguranja. Kada već komentarišem glumu, bilo bi zgodno da napomenem i pojavljivanje Stenlija Tućija () koji je u ranoj fazi gubljenja kose, što je jako veliki LOL momenat.

Ono što je u ovom filmu zaista smešno jeste to da će te se na svakih malo, sve do poslednjeg čina, prisećati: “Eee da, pa ovaj majmun treba da krene da ubija!” – Ela je toliko simpatična da u određenim momentima naprosto ne deluje realno da će se pretvoriti u krvoločnog osvetnika.

“Monkey Shines” je jedan potpuno bizaran film koji iako sve vreme ismeva samog sebe, davi se u idiotizmu svog koncepta i ne uspeva da dobrinese željenu dozu eklicitnog nasilja, on ipak nudi sasvim dovoljno razloga koji će opravdati uloženo vreme u njegovo gledanje.

Ocena: 7/10monkey-shines1

TAGOVI:

OSTAVI KOMENTAR, ULEPŠAJ MI DAN

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Ulogovan kao . Izloguj se?