Choke (2008)

Američki pisac transgresivne fikcije Čak Palinjuk (), najpoznatiji je po svojoj kultnoj noveli “Borilački Klub“, koja je umećem Dejvida Finčera () adaptirana i u istoimeni, i isto tako kultni film. Pored ovog remek dela, Palanjuk je zaslužan za još niz novela, koje se odlikuju uvrnutim humorom, mračnom atmosverom, neortodoksnim referencama i neočekivanim obrtima.Chokeposter

Posle “Borilačkog Kluba”, koji je istovremeno bio i njegov debi, usledile su novele kao što su “Nevidljivi Monstrumi“, “Preživeli“, “Prokleti“, pa i roman koji je poslužio kao osnova za film “Choke“. Okupivši solidnu glumačku postavu, uključujući Sema Rokvela () i Anđeliku Hjuston (), režiser Klark Greg () je zauzeo nešto vedriji i komičniji stav u adaptaciji Palanjukovog dela. Za razliku od “Borilačkog Kluba”, “Choke” nam nudi solidnu crnu komediju sa neočekivanim zapletom, istovremeno prateći sve najbitnije poente romana.

Radnja prati život Viktora Mancinija (Sam Rockwell), seksualnog zavisnika na programu “dvanaest koraka odvikavanja”. Mimo toga, Viktor je zaposlen kao glumac u zabavno-istorijskom parku i novac još zarađuje od milostinje ljudi koji su ga spasli od davljenja hranom u restoranima (morate da pogledate da bi ste razumeli). Ovo sve radi da bi mogao da plati bolničke račune svojoj majci (Angelica Huston), koja pati od demencije. Viktorov život se menja pojavom doktorke Pejdž Maršal () u bolnici u kojoj je smeštena njegova majka i dovodi do fantastičnog zapleta u kom glavni junak dolazi do zaključka da je klon Isusa.

Najveći problem ovog filma je što u pokušaju da uhvati vedriju poentu priče, gubi na jačini i neizvesnosti koja definitivno ovom zaplet poseduje. Klark Greg nas požuruje prebrzim tempom, “trčeći” iz scene u scenu, samo da bi stigao do kulminacije, koja nam isto tako proleti pred očima. Stiče se utisak da su svi delići tu, ali da morate da se mentalno potrudite, da naterate ovaj film da funkcioniše. Neke deonice filma su veoma smešne, ali nasilno pokušavaju da taj smeh iskoriste za dočaravanje tuge i očaja situacije. U Palanjukova dela je utisnuta ideja da prolaskom kroz tragične situacije, glavni likovi budu naoružani iskustvom koje im omogućujuje da sa “druge strane tunela” iskoriste patnju kao lepotu i pokretač života. “Choke” se igra sa ovom premisom, ali ona ne ostavlja upečatljiv utisak, kao što je to recimo slučaj sa “Borilačkim Klubom”. Takođe, nedostaje karakteristična Palanjukova repeticija rečenica, koja je savršeno oruđe za građenje tenzije i atmosfere. Obožavaocima knjige, biće teško da izađu iz svog viđenja ovog dela i poistovete se sa ovakvom adaptacijom, naročito zbog njene zbunjujuće brzine i nedovoljnom osećaju za detalje.

Vizualno ovaj film izgleda sasvim prosečno. Kamera i fotografija nam ni jednog trenutka ne nudi spektakl, niti inovativnost, a povremeno čitav film izgleda zaista jeftino i otaljano. Sa druge strane, glumačka postava je bila na nivou zadatka. Andjelika je ubedljiva u ulozi bolesne majke i bivšeg pobunjenika, a Sem dočarava raskol u ličnosti njegovog lika, koliko mu prostor u filmu dozvoljava.  Možda najveći Semov uspeh je što nije predstavio svog lika kao simpatičnog lakrdijaša, već čoveka pokrenutog isključivo svojom zavisnošću zadržavajući komičnu notu karaktera. Takođe, izostaje glorifikovanje mana glavnog lika, što poslednjih godina u Holivudu zaista retko viđamo.

Sveobuhvatan utisak je da ovo ostvarenje nudi jedno novo i sveže viđenje Palanjukovog dela, kom pre svega nedostaje upečatljiva završnica i dostojna realizacija zapleta. Ipak, postoji nešto u ovom ostvarenju. Pored svih svojih mana, jeftinog izgleda i bespotrebno neurotičnog tempa, ovaj fim nam zaista predstavlja kako je to biti razapet između životnih okolnosti. Ukoliko ste obožavaoc knjige, ovaj film možete preskočiti, u suprotnom ovo je film za preporuku.

Sometimes you have to loose everything before the penny finally drops… or… whatever. So here’s what I figured out. We’re not evil sinners or perfect knock offs of God. We let the world tell us weather we’re saints or sex addicts. Sane or insane. Heroes or victims. Weather we’re good mothers, or loving sons. But we can decide for ourselves. As a certain wise fugitive once told me, sometimes its not important which way you jump, just that you jump.”

Ocena: 7/10

autor recenzije: Nikola Živkovićchoking1

TAGOVI:

OSTAVI KOMENTAR, ULEPŠAJ MI DAN

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Ulogovan kao . Izloguj se?

3 Comments

  1. nikstev

    Čitam recenziju, i spremam se za odgovor…I pročitam poslednju rečenicu.Pročitao knjigu, na preporuku preskačem film.Ne postoji vedrija poenta priče u Palahnjukovom romanu. Tačka. 🙂

    • Nikola Živković

      I meni mozak vrištao "JEEEREETICI!", ali sam odlučio da zauzmem blaži stav, i sa veće distance. Verujem da sam za ovaj film trebao da napišem 2 recenzije, jednu za fanove, drugu za normalne ljude 🙂

  2. Mario

    btw prezime je zapravo Polanik ili kako su ga kod nas pogresno prihvatili Palahnjuk, nikako Palinjuk.