Carrie (2013)

Odnos Holivuda, rimejkova i poklonitelja originalnih filmova koji se recikliraju se već duže vreme može okarakterisati kao čistim sadizmom. Kao što sam već jednom na ovom blogu bio napisao, veliki broj ljubitelja filma naprosto dobija histeričnu fizičku reakciju kada čuje reč “rimejk“, a kako i ne bi kada većina ostvarenja koje nose ovaj opisni pridev ne predstavljaju ništa drugo nego jeftinu eksploataciju i svetogrđe naslova na kojima  su zasnovani. Pošto zaista postoji izuzetno mali broj rimejkova koji nisu oskrnavili uspomenu svoje “inspiracije” i ne doživljavaju se samo kao alatom pomoću kojeg može još malo da se zaradi na popularnoj ideji, apsolutno je razumljivo zašto svaka sledeća filma reciklaža ovog tipa u startu mora da se bori sa unapred formiranom velikom dozom skepticizma kod publike.Carrie_Domestic_One-sheet

Veliki problem kod većine rimejkova jeste što su oni u samoj ideji izuzetno nepotrebni. Uzeti popularan film koji ima kultni status i ponovo ga prežvati na skoro identičan način (uz bolje efekte) je u potpunosti bizarno. Iskreno, više bih razumeo da producenti uzimaju loše realizovane filmove s dobrim konceptima i scenarijima i da od njih pokušavaju da naprave dostojanstvene nove ekranizacije  nego da skrnave remek-dela. To mu u neku ruku dođe kao da se neko okuraži i da sebi za pravo da docrta koju liniju Mona Lizi jer eto, smatra da tako treba. Napisavši sve ovo, lično smatram da ono što bi zapravo moglo da učini bilo koji rimejk smislenim jeste da autor koji ponovo obrađuje priču, pokuša istu da ekranizuje na sasvim drugačiji način, odnosno da je prezentuje iz drugog ugla, a ne da kopi-pejstuje ono što je već urađeno, samo u kvalitetnijem vizualnom stilu. Jako je važno da taj rimejk dobije zaseban identitet kao film, a ne da se šlepa na onome što već postoji.

No, vratimo se onome zbog čega ste zapravo i kliknuli na ovaj post. Trideset sedam godina nakon De Palmine () ekranizacije Kingovog () romana, koja već decenijama nosi status kutlnog horor klasika, MGM (uz pomoć još par producentskih kuća) preuzima na sebe da još jednom vrati Stivenove reči na veliko platno.

Za one koji nisu upoznati s romanom i prethodnim filmom, “Carrie” priča priču o istoimenoj stidljivoj i istraumiranoj devojčici, koja trpi torturu kako u školi, tako i kod kuće. Keri živi sa bogobojažljivom majkom, koja u želji da je zaštiti, zapravo pravi od njen žrtvu. Naravno, usađivanjem fundamentalističkih stavova dotična majka ne čini Keri nikakvu uslugu, te je zbog toga devojčice iz škole etiketiraju kao “čudaka” i koriste svaku priliku da joj se rugaju. Mada, ono što one ne znaju jeste da Keri poseduje posebne telekinetičke moći koje u ovako ugnjetavanjoj individui mogu olako da se otmu kotroli i učine sve koji su joj naneli bilo koju vrstu bola, da se izuzetno jako i brzo pokaju zbog toga.

Kimberli Pirs (), žena iza fantastične drame “Boys Don’t Cry“, uzima na sebe nezahvalan zadatak i stavlja se u ulogu rediteljke na ovom projektu. Iako uspeva donekle da modernizuje zaplet i učini likove malčice kompletnijim nego što je to De Palma uradio, njoj itekako fali smelost, vizija i originalnost koju je Brajan uložio u prvu ekranizaciju ovog dela. “Carrie (2013)” prilično verno prati narativ svog prethodnika, ali ne nudi ništa novo, ništa što bi ga istaklo i nateralno nas da na trenutak zaboravimo De Palminu ekranizaciju. Kimberli Pirs se tokom svih 100 minuta trudi da ovu priču učini što prizemnijom, što mi sasvim dovoljno govori da ona nije bila pravi čovek za ovaj posao.carrie-remake-movie-trailer-viral-prank

Iako De Palmin “Carrie” nije savršen film, on ipak uspeva da šokira i pruži nekoliko zaista ludih momenata. Generalno gledano, oba filma nisu niti u jednom momentu strašna, što mi je zaista glupo jer je za razliku od De Palme, Kimberli Pirs imala na raspolaganju brojne analize ovog dela u kojima se jasno ističu dobre i loše strane ostvarenja iz 1976. godine.

Ono što ovom filmu iz 2013. godine fali jeste smelost i oštrina. Čitavo iskustvo gledanja je dosta rezervisano. Niti u jednom momentu nisam uspeo dublje da se investiram u film i osetim tu neku neizvesnost i napetost koju realno ova priča na papiru ima.

Apsolutno najslabiji aspekt u ovom rimejku jeste režija, i to se ogleda u brojnim elementima, pogotovo u glumi. Mlada Kloi Grejs Moretz () je ogroman potencijal i u rukama pravog reditelja, zaista može mnogo da pokaže. Kloi je zaista sjajna u momentima kada treba da prikaže krhost, nepoverenje i sve strahove protagonistike ove priče, ali je izuzetno neubedljiva u finalnom činu, gde se zapravo oslobađa i iskaljuje sav svoj bes. Ovaj propust se naravno pripisuje rediteljki jer je njeno navođenje dovelo do ovako slabog rezultata. Umesto da u potpunosti podivlja i seje strah u kosti, Kloi upada u neki trans koji deluje kao blagi moždani udar. Isto tako i sa Džulijanom Mur (), koja iako ogroman talenat, nije nešto memorabilna u ulozi majke ove posebne devojčice.

Čitav ritam filma je prilično čudan. Narativ je dosta statičan i bukvalno protutnjava kroz priču. Kimberli Pirs nije nešto preterano duboku ulazila u svoje likove. Momenti kada Keri zapravo saznaje da može da pomera objekte svojim umom su dosta bledi i deluju kao da to nije nešto preterano velika stvar.

Iako iz tehničkog ugla kvalitetniji, “Carrie (2013)” je nažalost bleda kopija originala koja nije uspela da prinese bilo kakvu inovativnosti, pa čak ni atmosferu koja će nas proganjati izvesno vreme posle gledanja filma. Dosta slab pokušaj Kiberli Pirs, pogotovo što je ona neko ko se ranije pokazao kao smeo filmski profesionalac. Savet: Preskočite poslednja 2 minuta filma da ne povratite od patetike.

Ocena: 5/10Chloe-Moretz-in-Carrie-2013

TAGOVI:

OSTAVI KOMENTAR, ULEPŠAJ MI DAN

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Ulogovan kao . Izloguj se?

7 Comments

    • Nisam imao vremena da ga pogledam na festu. Čim naleti pristojna kopija, biće i tekst. Veliki sam fan pisanija Irvina Velša, nestrpljivo čekam rip već nekoliko meseci.

    • Biće. Najverovatnije za vikend. Treba mi dosta vremena za njega jer moram još jednom da izvagam stvari.

  1. Milos

    Uzasan film! Savet: Preskocite prvih 100 minuta ako ne zelite da povraatite od hiperstilizovanosti, izvestacenosti i patetike!

  2. Gagili

    Imam nekoliko ispravki.
    Keri uopste nije voljeno dete.Margaret ni u jednom trenutku ne pokusava da joj iz ljubavi objasni neke stvari.Zena je luda, a s obzirom da je religiozni fanatik moze se samo zamisliti mrznja prema moci koju njena cerka poseduje.Lik majke je u svim verzijama (ima ih,zapravo 3…original, dve obrade i neki, kao, drugi deo) totalni promasaj u svakom mogucem smislu.

  3. Stefan

    Film je totalni promasaj,jeftina prica i bezvredna zavrsnica.
    Savetujem da ne gledate ovo,cak i ako ste veliki fan horor filmova,takodje,jer film nema nista posebno.