Nocturnal Animals (2016) – Najsnažniji kandidat na 89. dodeli Oskara

Iako će celokupna lista nominovanih biti objavljena tek krajem januara, kao i svake prethodne godine, ovo je neko vreme kad već polako počinjem malo ozbiljnije da razmišljam o nadolazećoj dodeli Oskara, kao i svim onim filmovima koji će se ovog puta naći u konkurenciji za ovu prestižnu nagradu.

Zašto? – Pa, pre svega, zato što dodelu ovih nagrada oduvek pratim.

I to ne samo ja, već čitava moja porodica.

U mom domu, ova ceremonija već skoro dve decenije važi za događaj zbog kojeg iz godine u godinu svi ostajemo budni do 6 ujutro ispred tv-a, ne bi li ispratili šta je koji filmadžija obukao za ovu svečanost, ko je kakav govor spremio i ko je koju nagradu odneo kući.

Znam da ovo sad zvuči pomalo ludo, al’ tako je.

Oskar se nekako neplanski usadio u naše živote. Iako je sam ishod događaja oduvek bio nebitan – on je nekako suptilno postao tradicija u mom domu koju ništa ne sme da poremeti. Stoga, Oskar se oduvek pisao crvenim slovom u naše kalendare. Obaveze se otkazuju, škola se preskače, slobodni dani se koriste – bukvalno se sve podređuje ovoj manifestaciji.

Nasuprot tome što iz godine u godinu sve više i više kapiram koliko taj Oskar više zapravo ne nosi nikakvu pravu vrednost, kako sama nagrada više nije merilo nikakvog kvaliteta, već predstavlja samo još jedan u nizu političkih instrumenata preko kojeg se na jedan izuzetno patetičan način forsiraju brojne smislene i besmilene agende – moram opet biti iskren i priznati da se i pored svega toga i dalje nekako radujem samoj manifestaciji.

To se naravno ni ove godine nije promenilo.

Pošto su neki od glavnih kandidata za nagradu u kategoriji najbolji film već odavno poznati i pošto su Američka televizijska mreža Ej-Bi-Si i Akademija za film i nauku odavno već saopštili da će se 89. po redu dodela Oskara održati 26. februara u čuvenom Dolbi teatru u Los Anđelesu – skapirao sam da je sad idealno vreme da se bacim na posao i krenem manično da gledam sve poznate favorite, ne bi li spreman dočekao samu manifestaciju.

Gledajući listu ovogodišnjih favorita, stekao sam utisak da će ovo biti još jedna zanimljiva godina za Oskare. Zašto? – Pa, pre svega, zato što su kandidati zbilja snažni i što mi niti jedan od trenutno poznatih naslova ne deluje kao preveliku autsajder u trci za ovu prestižnu nagradu.

Iako mi mnogi od trenutno favorizovanih naslova već u ovoj fazi deluju i više nego interesantno, niti jedan me ni blizu ne prevlilači kao Nocturnal Animals.

amy-adams-in-nocturnal-animals-movie-4k

Za one koji ne znaju, Nocturnal Animals je drugi po redu dugometražni igrani film Toma Forda (Tom Ford), umetnika koji je svetu i dalje ipak više poznat kao bivši kreativni direktor modnih kuća poput Gucci i Yves Saint Lauren, nego kao filmadžija.

Svako ko je ispratio Fordov prvi igrani film, A Single Man, skapirao je da je Tom Ford zaista pravi izuzetak u moru nabeđenih, netalentovanih poznatih ličnosti koje danas pokušavaju da proguaju svoj brend i na filmu.

Na veliko iznenađenje velikog broja kritičara i ljubetelja filma, Tom Ford se od samog starta pokazao kao reditelj koji poseduje itekako dobar osećaj za film. On je u ovaj svet sedme umetnosti ušao kao izuzetno ambiciozan i kreativan autor koji nije zainteresovan da snima praznoglavu zabavu za šire narodne mase, već nešto što zapravo pokreće ljude i tera ih da ponovo dožive film kao nešto više od još jednog medija za pranje novca.

a-single-man-173

Pored fenomelanih boja, sjajnih kostima, interesantnih i inventivnih kadrova koje je uspeo da progura u svom prvencu, ono što je po meni učinilo A Single Man fantastičnim filmom, a i samog Forda memorabilnim umetnikom, jeste njegov fantastični osećaj za ritam i storytelling. Iako mi se sama tema filma nije nešto preterano dopala, A Single Man je jedan od retkih “svežijih” autorskih filmova koji je uspeo da me tokom čitavog svog trajanja drži hipnotisanim pred ekranom i tera da iznova analiziram svaki kadar, scenu i detalj, ne bi li u potpunosti skapirao sve one sitnice koje čine Fordov debitantski film toliko posebnim.

Zašto? – Pa, između ostalog, zato što je A Single Man stilski u potpunosti originalan film. Pored toga, Fordov debitanski film poseduje i određenu narativnu i emotivnu dubinu koja se danas retko viđa na bioskopom platnu. A Single Man je jedan od retkih filmova koji tera čoveka da širom otvori oči i angažuje sve svoje receptore, ne bi li u potpunosti apsorbovao svu lepotu koju mu reditelj gura pod nosom.

Nakon svega ovog napisanog, mislim da je svima prilično jasno da je A Single Man ostavio izuzetno snažan utisak na mene i da naprosto nisam mogao da dočekam priliku kada ću ponovo biti u prilici da pogledam neki novi Fordov film.

Naravno, nisam ja jedina osoba na svetu kojoj se toliko dopao Fordov prvenac. Njegov talenat nisam prepoznao samo ja, već i veliki broj drugih ljudi koji se bave filmom. Te 2009. godine, A Single Man je uspeo da osvoji čak 34 različite nagrade, što nikako nije mala stvar za film koji je sniman sa budžetom od svega 7 miliona dolara.

a-single-man-199

Iako se očekivalo da će nakon ovog uspeha Ford početi da štanca film za filmom, usledila je pauza. I to ne mala. Čak od 7 godina.

Početkom 2016. godine, Ford se napokon ponovo hvata kamere, preuzevši na sebe odgovornost da pretvori Vrajtov (Austin Wright) ludački popularni roman pod nazivom “Tony and Susan” u dugometražni igrani film.

Za one koji ne znaju, priča filma Nocturnal Animals prati određenu uspešnu i imućnu vlasnicu umetničke galerije po imenu Suzan Morov, čiju životnu idilu iznenada narušava neočekivano pojavljivanje kopije neobjavljenog romana njenog bivšeg muža, Tonija Hejstingsa, koji ona zapravo tumači kao prikrivenu pretnju i osvetu za ono što mu je priredila u poslednjih nekoliko mesecima njihovog zajedničkog života.

Na stranu to što sam zaista uvek skeptičan kada su adaptacije popularnih romana u pitanju, posle svega 30 minuta gledanja Nocturnal Animals, iznova sam shvatio da je Tom Ford zapravo jedan vrlo specifičan, multi-talentovani umetnik koji jednostavno ne prestaje da oduševljava! Sve reči hvale koji je dobio za svoj prvenac A Single Man su ovde u potpunosti opravdane.

22-nocturnal-animals-adams-w1200-h630

Strukturalno gledano, Nocturnal Animals je jedan vrlo neobičan i kompleksan projekat. On zapravo oslikava film unutar filma, unutar filma, koji vuče vrlo lepe, suptilne i promišljene paralele između sva tri narativa koja mi ovde pratimo. Svaka priča, odnosno svaki segment, je kao zaseban mali film koji tera na razmišljanje i novo analiziranje filma, kao celine.

Prva priča se fokusira na samu vlasnicu galerije koja živi život na visokoj nozi, uživajući u svom ugledu, skupoj odeći i svim ostalim luksuznim stvarima koje su deo njene svakodnevnice, sve do momenta dok Tonijev (bivši muž) roman ne završi na njenoj adresi, pa krenemo da saznajemo da dotična ipak nije bez brige i pameti. Druga priča se fokusira na sam roman, u kojem se upoznajemo sa Edvardom Šefildom, njegovom ženom i ćerkom, koji ni krivi, ni dužni bivaju zlostavljani od strane grupe nepoznatih grubijana negde u zabiti Teksasa. Treći segment se bavi odnosom Suzan i Tonija, kao i svim onim detaljima koji su rasturili njihov brak i doveli ih u situaciju u kojoj se trenutno nalaze.   

Kao što verovatno i sami mozete zaključili iz ovog opisa, Nocturnal Animals je slojevit film koji zahteva ozbiljnu pažnju od strane svoje publike, kao i želju da se zapravo investirate u sve tri radnje koje vam se odvijaju pred očima. Ukoliko to ne uradite, velike su šanse da ćete na kraju ipak ostati zbunjeni, razočarani, a i uskraćeni za neku smisleniju katarzu.

Ono što zapravo čini ovaj projekat toliko genijalnim, pored maestralne hemije glumaca na ekranu, opijajuće kinematografije, invetivne režije, fenomelanog balansa drame i misterije, jeste to što Ford ovde ne servira svojoj publici jasne odgovore na sva pitanja koje postavlja tokom svih 116 minuta, koliko i traje njegov novi film. Glavni adut filma Nocturnal Animals se svakako može naći u samom načinu pripovedanja priče, pošto se Ford svim silama trudi da više komunicira slikama, nego rečima.

jake-nocturnal-animals

Nocturnal Animals je jedan od retkih filmova za koje se može reći da sama scena i pozadina igraju bitnu ulogu u razumevanju svega što se dešava na ekranu. Iako u određenim momentima Ford ume malo da zaluta i krene da se bavi nekim tradicionalnijim filmskim trikovima, Nocturnal Animals i dalje važi za jedan izuzetno smeo i originalan film, koji za cilj ima da animira i šokira i one najiskusnije filmofile.

Kad smo već na temi, smatram da je izuzetno važno napomenuti da u Nocturnal Animals svi nose maske. Jedino kako zapravo možemo da izvalimo ko je ko i šta se zapravo tu dešava jeste da budno pratimo sva tri narativa i odgovore na pitanja jedne priče tražimo unutar druge, i tako u krug.

Komplikovano? Dozvolite da ponajasnim na primeru:

Iako je vlasnica galerije ta koja sad zapravo živi u estetski prelepoj sredini, ono što se nalazi unutar nje predstavlja čistu suprotnost svemu tome. Njena narav i dela koje je počinila u prošlosti su surovo oslikani u priči koju njen bivši muž izlaže u svom romanu. Baš kao i grupa manijaka koja u romanu iznenada saleće Šefilda i njegovu porodicu na autoputu, tako i sama Suzan bez ikakvog upozorenja i milosti uništava Tonijev život. Ona radi samožive i neoprostive stvari, bez ikakvog obzira na to kako će se sve odraziti na “žrtve” njenih dela.

18nocturnal1-master768-v2

Dakle, kao što možete da zaključite iz ovog opisa, Ford se tokom svih 116 minuta, koliko i traje njegov novi film, non stop poigrava sa metaforama i ironijom.

Sve te poruke, paralele i elemente Ford u ovom filmu dočarava isključivo slikama.

Kada se malo više udubimo u samu radnju i počnemo da analiziramo film iz raznih uglova, shvatićemo da Nocturnal Animals zapravo ima dva kraja, koji su u neku ruku zapravo omaž, tj. metafora jedan drugom. To što se na kraju desi sa Suzan je zapravo objašnjeno na kraju Tonijevog romana. Treća priča je u samom startu razjašnjena, jer ona je ustvari jedan veliki fleshback.

Ovakvi ironični i smeli trikovi su zapravo ono što će definitivno ovog umetnika lansirati u sam vrh liste najpopularnijih i najtraženijih filmadžija na svetu. Ako ne dobije sad, mislim da je samo pitanje vremena kada će bivši kreativni direktor modnih kuća poput Gucci i Yves Saint Lauren poneti kući Oskara.

513400-tom-ford-bfi-festival-2016-gettyimages

Nocturnal Animals je takođe i film koji može da se pohvali fenomenalnim glumačkim performansima. Džejk Džilenhal (Jake Gyllenhaal) je još jednom na vrhuncu zadatka. On je naprosto genijalan u svakoj sceni kao namučeni Edvard. Njegov doprinos ovom filmu je zbilja nemerljiv rečima. Majkl Šenon (Michael Shannon) je takođe još jednom pokazao zašto je jedan od najkvalitenijih glumaca u Holivudu. Nadam se da će napokon početi da dobija sve ozbiljnije i ozbiljnije role, jer zbilja to zaslužuje. Ejmi Adams (Amy Adams) je isto solidna kao Suzan Morov.

Kao što je bilo i za očekivati, Nocturnal Animals je vizuelno PRELEP film. Tom Ford je ponovo uspeo da snimi film koji osvaja publiku svakom novom scenom i kadrom. Boje i tonovi koje autor koristi u svom novom filmu su ponovi pravi praznik za oči. Skoro svaka scena može da se pauzira, printscreen-uje i postavi za pozadinu na kompu. Iako je u Nocturnal Animals u svojoj osnovi zapravo jedna lepo stilizovana drama, ovaj film u jednom od svojih segmenata takođe uspeva da prikaže bliceve koji jasno govore koliko je zapravo Tom Ford spreman da se malo ozbiljnije pozabavi trilerom kao žanrom.

Iako mi je u suštini genijalan film, jedinu pravu zamerku koju imam je vezana za sam način na koji se završava priča unutar romana. Ona mi je jedino u određenom momentu bila malo patetična, al’ pored toga – sve ostalo radi kao sat.

Svideo im se ili ne, kritičari su se jednoglasno složili da je Nocturnal Animals izuzetno ambiciozan i inventivan projekat. U mojim očima, drugi igrani Fordov film važi za jednu od kvalitetnijih i stilizovanijih priča osvete, koja konstantno šeta po granici između onog najlepšeg i najružnijeg u ljudima.

Obavezno pogledajte ovaj film. Mene je naprosto oduševio, a prilično sam siguran da će uzeti makar jednu od bitnijih nagrada na ovogodišnjoj dodeli Oskara.

Ocena: 9/10

TAGOVI:

Amy Adams
Jake Gyllenhaal
Nocturnal Animals
Oscars 2017

OSTAVI KOMENTAR, ULEPŠAJ MI DAN

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Ulogovan kao . Izloguj se?

4 Comments

  1. Miloš

    Gorane, slažeš li se da je sajt, Roger Elbert, tata za filmske recenzije?

    • Бранка

      Трагајући за одговором на упитни крај филма, пронађох Ваш чланак.
      Морам рећи да сте филму приступили са свих страна и појаснили га свима који га нису одгледали, а и подсетили сте мене на први филм Тома Форда – дивну ствар коју је направио.
      Можда бисте могли да размислите о Едвардовој кривици, која је очигледна у једног оца у приказаној ситуацији, те бисмо том кривицом могли да оправдамо његов недолазак као прихватање својих (не)делања у младости. Не кажем да филм не одише осветом, али верујем да је смисленост филма далеко дубља.
      Филм је добар, динамичан. Заиста све време држи пажњу, ишчекујеш и надаш се, у првих тридесет минута стрепиш. Филм због ког се тресу руке.

  2. Miloš

    A što se tiče Oskara, ne znam kako ti Fences nije zapao za oko, jer realno gledano, zaslužuje da osvoji glavnu nagradu, kao i glumci u njemu.

  3. helen

    pomešao si samo – Edvard je bivši muž Suzan, a Toni je lik iz Edvardovog romana 🙂