La La Land (2016) – Iz ugla osobe koja ne voli mjuzikle

Nominovan za čak 14 Oskar nagrada, “La La Land” Demijana Šazela (Damien Chazelle), reditelja koji je 2014. godine oduševio nadrealno velik broj ljubitelja filma širom planete svojim dugometražnim igranim prvencem “Whiplash“, je svakako jedan od najvećih i najambicionznijih naslova ove godine. Vodeći se komentarima najuticajnijih faca iz filmske industrije – “La La Land” ima ogromne šanse da bude apsolutni pobednik najpopularnije filmske večeri godine, što definitivno nije mala stvar.

Niti jedan film nije ostvario ni približno velik hype ove godine kao Demijenov mjuzikl, da bi uopšte mogli da pomislimo da “La La Land” ipak neće ispuniti sva očekivanja. “Hacksaw Ridge” i “Manchester by the Sea” – oba ova filma jesu sjajna i odlično prihvaćena kod publike i kritičara na neki svoj način, al’ definitivno niti jedan od njih nije uspeo da generiše ni približno velike reči hvale od holivudskih zvezda kao “La La Land”.

Zašto je njihov komentar uopšte relevantan ovde? Zašto se holivudski filmski profesionalci uopšte pominju u ovom delu teksta?

Zato što su upravo oni ti koji će odlučiti pobednika. Ako niste upoznati sa načinom na koji funkcioniše ova manifestacija, ispratite sledeći video:

Ne znam tačno zašto, al’ glavne face koje stoje iza Akademije filma i umetnosti su poludele za ovim filmom. “Remek-delo”, “perfekcija”, “savršenstvo”, “film koji svaki pravi ljubitelj filma MORA da pogleda”, “ljubavno pismo Holivudu” – ovo su samo neke od reči hvale kojima su se mnogi filmski profesionalci koristili kad su opisivali Demijenov mjuzikl. Izgleda da svi oni izuzetno vole kad Holivud snimi film o starom Holivudu.

Zahvaljući ovim komentarima, “La La Land” je preko noći postao najpopularniji filmski naslov na planeti.

Demijenov mjuzikl je iznenada postao projekat koji SVI moramo da ispratimo. Svi smo čekali da se napokon pojavi u bioskopu. A kad je zvanično došao taj dan, kad je “La La Land” napokon osvanuo po brojnim bioskopim salama širom planete – došlo je do neočekivanog deljenja publike.

Iako nisam ljubitelj mjuzikla kao žanra, kao i većina ljudi – zbog čitave galame oko projekta, odlučio sam se da ipak pogledam ovaj film i dam svoj najobjektivniji mogući sud o onome što sam zapazim na ekranu.

la-la-land-makes-its-debut-at-toronto-international-film-festival-2016-2-2

O čemu se ovde radi?

Smeštena u srcu Los Anđelesa, kolevke šou-biznisa, radnja filma “La La Land” prati mladog i ambicioznog džez pijanistu koji potpuno spontano upoznaje određenu simpatičnu, neuspešnu glumicu. Iako njihova priča ne počinje baš najsjajnije, što više vremena krenu da provode zajedno, ovo dvoje mladih, neostvarenih umetnika počinju da razvijaju emocije jedno prema drugom.

Njihova pasija prema poslu kojim se i dalje neuspešno bave je upravo to što ih sve više i više vuče jedno ka drugom.

Dok Sebastijan priča Miji o svom snu da jednog dana otvori sopstveni džez klub i tako pomogne promociji ovog nedovoljno danas popularnog muzičkog pravca, ona njemu sa druge strane govori kako mašta da jednog dana napokon postane “prava” glumica. Odlučni da zajedno realizuju svoje ciljeve, par polako kreće da se davi u sopstvenoj ambiciji i pravi razne kompromise koji će šarenoliko uticati na dalji razvoj njihovog odnosa.

Iako se radnja filma odvija u sadašnjosti kroz nekoliko etapa – “La La Land” nas upoznaje sa modernim Los Anđelesom koji do sad nismo ranije viđali na filmu. Mi ovde, zajedno sa Sebastijanom i Mijom, šetamo ulicama najpoznatijeg grada Kalifornije kroz jedan specifičan filter koji odiše šmekom zlatne ere Holivuda.

Element iznenađenja

Kao što sam gore već napomenuo, nasupot tome što je, na moje veliko iznenađenje, “La La Land” projekat o kojem se trenutno u Holivudu priča samo u superlativu, nakon prvog vikenda prikazivanja po bioskopima, uočio sam da je Demijenov mjuzikl uspeo da generiše i dosta negativnih komentara.

Čitajući komentare po internetu, skapirao sam da je “La La Land” mnogima izuzetno naporan, dosadan, pa čak i glup film. Ljudi su generalno nezadovoljni onim što su ovde videli na velikom platnu. Naravno, nije baš sve tako crno. Postoje i oni koji su apsolutno uživali u ovom filmu, al’ njih je znatno manje u odnosu na one koji pljuju Demijena, Holivud i “La La Land” gde god stignu.

Iako delim mišljenje mnogih da “La La Land” definitivno nije vredan svih 14 Oskar nominacija koje je nekim čudom uspeo da ugrabi, moram opet biti iskren i priznati da mi je ovaj film definitivno bio fantastičan u određenim aspektima. Al’ samo u određenim. Pošto će ovo biti detaljna analiza filma u kojoj ću u različitim segmentima navesti šta mi radi, a šta ne kad je “La La Land” u pitanju, krenuću prvo sa onim dobrim stranama filma:

Pozitivni aspekti

Ako ništa drugo, “La La Land” je perfektno režiran i snimljen film. Tokom svih 148 minuta koliko i traje, “La La Land” je prosto prelep na oko. Svaka scena je maestralno osmišljena i režirana. Fotografija je spektakularna tokom čitavog filma. Gledajući sad već drugi put ovaj film u Areni Cineplex, skapirao sam da čovek komotno u svakoj sekundi može da pauzira projekciju, uslika određenu scenu, tj. ono što stoji na ekranu i postavi kao pozadinu na kompu. Sam dizajn seta je takođe neverovatan. Vidi da je film pravljen sa puno ljubavi.

Ono što sam primetio gledajući ovaj film po drugi put, jeste da je Demijan Šazel dosta veliki fan Vudija Alena (Woody Allen). Vizuelno i narativno gledano, Demijana Šazel i Luis Sandgren su očigledno bili ispirisani Alenovim “Manhattan” film.

A svako ko je nešto posvećenije pratio film, primetiće i da je “Casablanca” – bez sumnje najvoljeniji film Holivuda koji ove godine obeležava 75 godina od prvog prikazivanja – ovde dosta jaka inspiracija. Skoro pa možemo da čujemo Sebastijana kako pri kraju filma kaže: “Od svih barova u svim gradovima na celom svetu, ona je morala da uđe u moj.”

Što se tiče same režije, meni se neverovatno svideo način na koji Demijan Šazel, emocije i okrete unutar samih odnosa između likova, verno prepričava slikama.

Recimo, jedan od omiljenih suptilnih momenata mi je kada Mia prolazi pored bioskopa o kojem joj je Sebastijan pričao pre nego što su se prvi put poljubili. Zatim, u momentima cvetanja njihove veze, vidimo scenu u kojoj iznervirana Mia prolazi pored tog bioskopa i gotovo instant, popravlja raspoloženje. A kako film odmiče, njihov odnos se komplikuje. Reditelj u ovim situacijama kroz slike daje naznake da će tu biti određenih problema i pre nego što se oni zapravo dese. Tako, u nekom sledećem trenutku, Mia besna prolazi pored onog istog bioskopa, izvaljuje da bioskop ne radi i nastavlja u još toskičnijem raspoloženju tamo gde se i uputila.

Naravno, ovo je samo jedan detalj koji mnogi ljubitelji filma neće ni primetiti – al’ meni je zaista mnogo značio.

Takođe, jedan od bitnijih aduta ovog filma je svakako muzika. “La La Land” poseduje nekolicinu zbilja prelepih muzičkih sekvenci koje neće tako lako biti zaboravljene.

Iako nam je predstavljen kao još jedna ljubavna priča, “La La Land” je mnogo više film o Los Anđelesu, kao gradu, nego o samim likovima koje prati kroz ovu avanturu. Mada, ne toliko ni o samom gradom, koliko o tom američkom snu da uspeš u Holivudu. Ono što ovaj film čini interesantnim jeste što vrlo suptilno kombinuje fantaziju i realizam. Mia i Sebastijan žive zapravo u nekoj potpuno bizarnoj vremenskoj i prostornoj verziji Los Anđelesa, koja vuče i na osamdesete, i na devedesete, a opet u nekim momentima, vrlo i na sadašnje vreme.

Negativni aspekti

“La La Land” je bukvalno film koji nema priču. Čitav zaplet se može prepričati putem jedne proste rečenice. Svako ko redovnije čita ovaj blog, vrlo dobro zna da ja ne podnosim filmove bez smislene radnje.

Iako ovde priča ne služi ni za šta drugo nego da akterima pruži prostor na kom mogu da pokažu plesačke i pevačke sposobnosti, ona opet treba da bude ta koja će sve to povezati u jednu interesantnu i smislenu celinu. Smatram da je ovo jedan od glavnih problema ovog filma.

Iako je impresivan na oko, što se same priče tiče – “La La Land” ne nudi ništa novo. Ovo je samo još jedan u nisu “dejt filmova” u kojima pratimo likove koji baš i nisu sjajno napisani.

Iako se većinskim delom filma bavimo Sebastijanovim mukama, lik koji tumači Ema Stoun (Emma Stone) nekako s druge, strane biva skroz zapostavljen. Tokom filma, stekao sam utisak da Demijen nije nešto preterano zainteresovan Miom kao likom. Ona ovde zapravo služi samo kao ukras. Iako kroz par scena dobijamo bliceve njenih muka, mi zapravo ne znamo ništa više o njoj osim da je opsednuta glumačkim uspehom. Da nije bilo fatanstične Eme Stoun i nekolicine genijalnih sekvenci gde dotična pokazuje tačno šta sve ume – kapiram da bi lik Mie bio negledljiv.

Ovome naravno ne pomaže ni to što je Sebastijan zapravo jedna vrlo iritantna figura. Koliko god se Demijen trudio da prikaže njegovog protagonistu kao pravog ljubitelja džeza, u velikoj većini scena – on zapravo ispada totalni snob. Iz njegovih komentara se zapravo ne oseća ta pasija prema džezu kao takvom, već samo određeni elitizam.

Takođe, jedna od bitnijih mana ovog filma je što uopšte nije morao da bude mjuzikl. Iako se tokom čitavog filma ovde može čuti kvalitetna muzika, scene u kojima likovi pevaju i igraju nemaju nekog preteranog uticaja na glavnu radnju filma. Svaka od ovih mjuzikl sekvenci je nekako sporedna. Da, muzika ilustruje glavnu temu filma i najavljuje promene u odnosima likova – al’ opet, ona to radi i u scenama koje nisu 100% posvećene pevanju i igranju.

Takođe, ni sami glumci nisu nešto preterano talentovani pevači, što samo dodatno narušava važnosti tih scena.

Iako je Ema Stoun u večini scena genijalna, moram biti iskren i napisati da se Gosling (Ryan Gosling) baš i nije ovde najbolje pokazao. Rajan jeste sjajan glumac, to je dokazao još 2001. godine kada je radio na filmu Believer – al’ ono što on sigurno nije, to je osoba koja treba da glumi u mjuziklima. Njegove glasovne mogućnosti nisu njegova najbolja strana. Moram reći da sam u par situacija bio u iskušenju da napustim salu, dok on ne prestane da peva.

Zaključak

Iako generalno ne volim mjuzikle, smatram da je “La La Land” film koji svaki pravi filmofil treba da pogleda. Ovaj projekat je zaista trijumfalan u toliko mnogo različitih aspekta. Fotografija, režija, muzika, dizajn seta – ovo su samo neki od nosećih elemenata koje čine ovaj film vrednim gledanja. Iako možda ne radi baš najsjajnije kao celina, mislim da je Demijan Šazel svakako uspeo u svom cilju, a to je da ponudi današnjim ljubiteljma filma nešto sveže, al’ opet u isto vreme i tradicionalno što promovise neke od davno zaboravljenih vrednosti, kad je film u pitanju.

Ocena: 6/10

TAGOVI:

Damien Chazelle
Emma Stoun
La La Land
Oscars 2017
ryan gosling

OSTAVI KOMENTAR, ULEPŠAJ MI DAN

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Ulogovan kao . Izloguj se?

9 Comments

  1. Mirjana

    Ja sam ga odgledala kuci za sat vremena, sto bi znacilo sa premotavanjima pogotovo gde je deo sa muzikom gde oni plesu itd., to sam naravno preskakala jer mi je film bio generalno dosadan a dala sam mu sansu posto na imdb-u trenutno ima ocenu 8,6 reko’ ajd da vidim taj novi film sa takvom ocenom.. ocekujuci kalibar filmova Npr forest gump-a ili let iznad kukavicjeg gnezda čak kad ono… smesno.. pa jedan mjuzikl da se uporedi sa ovim ili mnogim drugim ozbiljnim filmovima sa slicnim ocenama, pa nemoguce 🙂 ipak je neka holivudska pristrasnost u pitanju.. meni se nije svideo..

  2. Branko

    Sinoć odgledao film u bioskopu i baš sam se pokajao, Iako ne volim mjuzikle dao sam filmu šansu zbog visoke ocene i tolikih silnih nominacija za oskara. Kad ono razočarenje, apsolutno neubedljiv film, i ne zaslužuje ovoliki hype. U poređenju sa drugim romantičnim i ljubavnim filmovima, ovo je baš loše. U celom filmu mi se jedino dopala pesma “city of stars” ….sve ostalo nije ni približno nivou nekih drugih filmova.

    • Andrija

      Ljudi,bas zbog obakvih komentara koji nisu cak ni povrsni,povrsni odgovori dolaze kao posledica manjka prisutnosti,ovo sto pisete je nesto mnogo gore,to je odraz danasnjeg drustva i plastike u vasim dusama! E ,bas zbog toga mi je ovaj film jos drazi! Jer su se te vrednosti danas izgubile,namerno ili slucajno to me stvarno ne zanima,ali je la la lend (land) barem na trenutak koji traje 2 sata i kusur, uspeo da mi potvrdi da su neke stvari u ovom kratkom zivotu zaista istinite! Istina je da u zivotu ne moze sve ,istina je da je zenska ljubav pokretacka,a muska bezuslovna,ali naravno svi smo od zena potekli tako da je to ne-merljivo! Istina je da mozes da volis jedino ako volis bez ocekivanja da ce ti neko za tu ljubav dati .vratiti.platiti.pokloniti,volis zbog sebe,volis zato sto si ziv i volis jer je to jedino sto se zapravo naziva ljubav! I na kraju kada se ovaj film zavrsi,realno tuzno,ti kazes sebi :sta bre svi ovi pametnjakovici lupaju gluposti ,kao svi cekaju onog ili onu pravu,a sta ako je ta prava prosla,a ti je nisi ni pogledao! O fotografiji ,muzici,reziji,produkciji,glumi,igri ne zelim ni da komentarisem posto je to sve drugi fenomenalno propratni plan onoga sto su tvorci filma zapravo pokusali da nam prenesu! I jos nesto ,video sam da je bionja(bioskop) pratio negde njeno raspolozenje u trenucima kada je prolazila pored njega! Ali mi je mnogo jaci razlog zasto se oni stalno srecu slucajno(sta mi o tome znamo od malena,sta su nam bake pricale ako nekog cesto ,a slucajno srecemo ,sta to zapravo znaci)! Tako da mili moji ,sledeci put kad vam se ponovo ukaze prilika da ovakvo iskreno remek-delo ponovo propustite kroz svoje oci,pre mozga provucite ga i kroz dusu jer cete biti mnogo bogatiji i srecniji ljudi! Sory na smetnji! Andrija Kuzmanovic

  3. Milan Tešić

    Mislim da bi trebalo da film pogledaš još jednom, pošto sve što si napisao nije tačno, malo si se pogubio.

  4. Milos

    Film je vise nego precenjen (tipa jedno 10 nominacija za Oskara precenjen) i ja, takodje spadam u grupu koja ga ne bi preporucila…Posebno mi je bas bezveze sto je reziser hteo da se film svima svidi, pa je film malo mjuzikl, malo nije, malo moderan, malo tradicionalan, malo patetican itd, od svega po malo, a nicega na kraju koliko treba…Sve u svemu moze se reci da ima i gorih, ali definitivno i mnogo, mnogo, mnogo boljih filmova od ovog

  5. Bojana

    Ne mogu da verujem sta citam ni u recenziji ni u komentarima. Nisam tip koji pise hvalospeve samo na nagradjivana i popularna ostvarenja, ali ovaj film je remek delo.
    Kao prvo radnja filma koja je u recenziji iskritikovana kao nepostojeca je upravo u njima samima. Pa nije ovo akcioni Bornov identitet, Radnja su njihovi zivoti, njihov put na ostvarenju svojih snova i mnoga odricanja koja na tom putu slede. Kako se bori za svoje ideale- e to je radnja.
    Drugo, razlog zasto je film mjuzikl je taj sto samo tom formom je moguce postici taj polu-sanjivi efekat, Mi kao gledaoci treba da gledamo na snove glavih likova njihovim ocima, a to je upravo kroz muziku. Promasene numere ne da nije bilo, nego je svaka imala svoje zasto, sto se tu nalazi i sta porucuje. Kazete da je Sebastijan uzasno pevao? Dajte molim Vas, nije Pavaroti ali je sasvim pristojno i prikladno obelezio sve svoje pevacke delove.
    Dalje, mislim da ovo uopste ne treba da se shvati kao romanticni mjuikl. Dakle oni su dvoje ljudi koji svako za sebe tezi za nekim samoostvarenjem u zivotu, i cinjenica da su se pronasli u masi ljudi koji ih jednostavno ne razumeju ih je privukla jedno drugom. Oni su zajedno ne zbog toga sto su srodne duse nego zato sto se razumeju na nekom pod povrsinskom nivou, ohrabruju jedno drugo da nastave da streme i ostanu na putu koji zele, za razliku od okoline koja ih uglavnom ne zarezuje 2%. I na kraju filma oni i ne treba da budu zajedno zato sto su oboje doziveli ono sto su hteli i dostigli svoje ciljeve…oni jednostavno jedno drugom vise nisu potrebni! Njihova veza nije ljubavna u pravom smislu te reci, oni vise razumeju i podrzavaju jedno drugo negto sto se vole.
    I najzad CINJENICA DA NEMA SEXA je nesto sto je wow. Danas ne moze da prodje jedna reklama na TV-u ni kod nas ni kod Amera a da nema neki seksualni sadrzaj. I ta cinjenica i ide u prilog onome sto sam rekla: njihova veza nije ljubavna, nemaju oni strastevnu ljubav, njih inspirisu snovi od ovog drugog i to je njihova strast. Njihovi ideali gaje simpatije jedno prema drugom, a to je mnogo vece od njih samih, Mie i Sebastijana. Ocena 10/10 bez razmisljanja!
    Uz svo duzno postovanje prethodnih tekstova i same recenzije!

    • Sima

      U globalu, slažem se sa onim što napisali. Film je pravo remek delo i tu nema zbora. Međutim, mislim da među nama ipak ima razlike u poimanju njihove ljubavi i kraja filma. Sebova ljubav je bezuslovnija, on želi da ostvari svoj san, ali bi želeo i Miu pored sebe. Moramo imati na umu njegov poduhvat da je pronađe u rodnom gradu (na osnovu njene anegdote o bibilioteci), on je podržava nakon neuspele predstave (pokušava i da stigne na premijeru) i “pogura” je da ode na audiciju, iako ona nije baš bila toliko optimistična. Ona je i inače imala skromnije ambicije, ne samo po pitanju sebe, već i kad je Seb u pitanju (prigovaranje zbog njegove turneje). Sa druge strane, uzmimo to kao primer za moj stav, Mia tokom šetnje sa suprugom ulazi u Sebov lokal bez ikakvog osećaja da je to lokal koji joj je Seb toliko puta pokazivao, preko kog je hteo da ostvari svoj san. Ona je, sudeći po tome, celu vezu lakše prebolela, gotovo zaboravila. Na kraju, i udala se, zasnovala porodicu, dobila dete, Tek kad ga ugleda, sećanja počinju da joj naviru. Onda sledi antologijskih 8 minuta… Donekle se slažem da njihovi pogledi na samom kraju sugerišu – ok, svako je izabrao svoj put, nema ljutnje – ali mi deluje da je Mia na tom putu dobila/postigla znatno više nego Seb, koji je možda delom ostvario svoj ideal po pitanju muzike, ali pri tom ostao bez svega drugog.

  6. Pomet

    Odsustvo komplikovane radnje nikako ne može da bude negativna karakteristika ovog filma. Postoji nešto što je u njemu lirsko i samim tim anti-narativno. Ja sam se poslednji put ovako osećao kada sam prvi put pročitao Stažilovo Crnjanskog. Nakon čitanja nisam mogao da prepričam šta sam pročitao niti da dočaram šta se u poemi dešava, samo sam znao da sam osetio rupu u stomaku, naprijatno-prijatnu, stegnutost u grlu i naježenost kože. Imao sam sreću da se ponovo osetim tako nakon gledanja La la land-a. Smatram da nije stvar ni u glimi, ni u scenariju, režiji, u pesmama/muzici, već u nekom prostoru između svega što uspeva da dotakne gladaoca na nivou poistovećivanja, učestvovanja, i težnje da se postane deo samog filma. Zato i smatram da je odsustvo komplikovane fabule veliki plus (prenaglašeni uvod nasuprot zapletu i kulminaciji i sa raspletom smeštenim u svega nekoliko scena). Takođe bih voleo da ljudi primete koliko pauze, odsustvo teksta u pojedinim delovima filma govore i prosto primoravaju gledaoca da učestvuje. U doba filmova koji na čoveka utiču koliko i prosečna reportaža iz bilo kog dnevnog lista iz rubrike zabava, estrada, zvezde, La la lend me je vratio u umetnost, nedorečenu, ostavljenu meni da je vidim i čujem onako kako sam želim i onako kako se u trenutku osećam. Siguran sam da ću film gledati još bezbroj puta, kao što sam siguran da će svaki put izgledati drugačije, jer to i jeste poenta umetničkog dela, da gledalac, čitalac, slušalac doživi to delo spram sebe samog i sam mu da završni detalj koji će ga takvim delom i učiniti.

  7. Incko

    Film je za one koji idu nebnim a ne zemnim krajem ili što kaže pjesnik, po ognjenim vrhuncima po nedomašnim zamišljenim suncima. Zato ga mnogi nisu razumjeli jer je to film za sanjare.