Beri Igen (Adam Sandler) je možda najpolupanija ličnost u kinematografiji, poslednjih godina. Svih devedeset minuta filma „Punch-Drunk Love“ su empatijsko apstraktna studija poljuljane psihe, izolovanog čoveka, emocionalno veoma udaljenog od porodice i prijatelja. Patološka nesigurnost mu onemogućava da ostvari bilo kakav istinski kontakt sa ljudima, što u njemu izaziva ogromnu količinu besa i nasilnog ponašanja. Svaki Berijev izliv agresije je očajnički poziv u pomoć i želja da bude shvaćen. Ima sedam rođenih sestara, one brinu za njega ali tu brižnost ne iskazuju na pravi način. Umesto da pogledaju u njega, one ga gledaju, često sa visine, fokusirajući se uvek na njegovo manifestno ponašanje umesto na razloge koji su doveli do toga. Pretpostavljam da kada muškarac odrasta okružen ženama, velike su šanse da će se zagubiti u gomili.
Beri je lepo stituiran, vlasnik je firme koja proizvodi odčepljivače za vodovod, mogao bi da putuje ali ne želi-suviše je traumatično. Sveobuhvatno je posvećen poslu, to je njegov beg od stvarnosti i spolašnjeg sveta. Jednom prilikom izgovara: ”Nekada se ne dopadam sam sebi.” Suštinu života traži u ritualima poput kupovine masovnih količina nekog proizvoda, sve zarad dobijanja besplatnih avio milja koje ni nema nameru da iskoristi. Ali, kada upozna Lenu Lenard (Emily Watson), koleginicu jedne od njegovih sestara naizgled nesigurnu kao i on, u potrazi za nekim sa kim će moći da koegzistira u sopstevnoj izgubljenosti, Beri pronalazi srodnu dušu, tu jedistvenu osobu koja ga neće osuđivati. Oboje stalno nose istu odeću, Beri ružnjikavo plavo odelo dok Lena provodi dane u ružičastom džemperu i suknji. To su njihove uniforme, simbol oklopa kojim se štite od svih ostalih u strahu od toga da će biti povređeni.
Pol Tomas Anderson (Paul Thomas Anderson) vešto diriguje njihovim specifično burnim odnosom, pokazuje koliko će im teško biti da se usklade i otvore jedno drugom. Čitav film i sva naizgled nelogična dešavanja su fizička manifestacija haosa u Berijevoj glavi i njegove stalne težnje da se iznova vraća u svoj unutrašnji svet. Potreba da izađe u svet nastaje kada njegove iluzije i tripovi više nisu dovoljni, kada taj univerzum koji postoji samo u njegovoj glavi, prestane da pruža dovoljno materijala za samozavaravanje. Anderson je sve tempirao do perfekcije, ni jedan povišen ton, buka, udarac nisu suvišni a muzika koja ne prestaje tokom skoro celog filma, ni ujednom trenutku nije iritantna već od samog početka prihvatamo da je ona sastavni deo likova.
Tragedija je što Adama Sendlera stalno vezujemo za poluumne komedije, takvi filmovi mu nikada ne daju priliku da pokaže ni delić svog velikog talenta. Podveden je pod kategoriju glumaca za površne uloge, od njega je stvoren glumac kojeg većina ne shvata ozbiljno i automatski otpisuje. Bio je potreban Pol Tomas Anderson koji je bio spreman da rizikuje. Sendler je pun pogodak, ostvario je ulogu vrednu barem nominacije za Oskara. Beri je kreiran sa gomilom slojeva, potisnutih emocija, strahova i potajnih nada, njegovo ponašanje stalno govori:”Želim ali ne znam kako!”
Emili Votson pamtimo po filmovima “Hilary and Jackie” i “Breaking the Waves”. Ako fizički nikada nije bila komercijalno primenjiva, njen izbor uloga ju je udaljio od šire publike. Jedinstvena glumica, blago melanholičnog stila, elegantno dopunjava Sandlera. Lena ima ono što Beriju nedostaje- petlju da i pored sopstvenih nedostataka pokuša da promeni svoj život.
Kada se danas pogledaju međuljudski, a prvenstveno muško-ženski odnosi, nameće se pitanje:,, Šta ko ima da ponudi?” Pitanje novca odmah pada na pamet, status ili neka vrsta popualrnosti u društvu. Od kada su zdrav razum i zreo način razmišljanja postali zanemarljivi? Kada mediji vladaju, promovišući savršenstvo kao standard pre nego nerealni ideal, svako sa bar trunkom naivnosti je u opasnosti da se oseća neadekvatno. Glavna poruka koju “Punch-Drunk Love” šalje jeste da bi razumeli druge moramo prvo da prihvatimo sebe, da bismo prihvatili sebe, treba da nas razume neko drugi.
Ocena: 10/10
autor recenzije: Bojan Gačić






@rkeceli
Ma Anderson genijalac.
Saša V.
Odličan film.
Pingback: Kakav je film? » That’s My Boy (2012)
lahesa
Meni se film nije svideo, cak sam dva puta morala da kliknem da vidim ima li kraja ovom filmu.
Na trenutke me je jako nasmejao i dobio atmosferom koja je nesposredna, ne holivudski pretenciozna. Ali mi je bio i previse spor i nije me tom specificnom dinamikom uvukao u raspolozenje aktera, sto pretpostavljam da je bio cilj.
Janko
Film je ocajan. Zali boze izgubljenog vremena. Ne mogu da verujem da si mu dao 10/10. Gluma je odlicna ali dzaba…
Pedja
10 od 10?
Tuzno.
Jedva 7.
Realno 6.
коко
РЕМЕК ДЕЛО!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
jovana
Previsoka ocena za film