The Departed (2006)

Poznavanje filmskog stvaralaštva je stvar opšte kulture a poznavanje dela Martina Skorsezea (Martin Scorsese) spada u elementarno poznavanje filma. Za preko četiri decenije rada obogatio je svet umetnosti ostvarenjima poput ’’Taxi Driver’’,’’Raging Bull’’,’’Goodfellas’’, ’’Cape Fear’’ i mnogim drugim, postavivši svoju trasu istinske besmrtnosti. Ako je Oskar za režiju, najveće priznanje koje jedan režiser može da dobije, uvek mi je bilo pomalo tragično što je Martijev trenutak došao sa filmom ’’The Departed’’, krimi dramom zasnovanoj na japanskom filmu ’’Infernal Affairs.’’

Umešan u organizovani kriminal od najmlađih dana, Kolin Saliven je nova krtica Bostonskog mafijaša Frenka Kostela u Državnoj policiji Masačusetsa. Odlikaš u školi i na akademiji, niko ne sumnja u njega! Nasuprot njemu je Vilijam Kostigen, problematični kadet, sa kriminalom u familiji kojeg šef policije Kvinen, ubacuje kod Kostela da otkrije ko iz policije stalno odaje poverljive informacije neuhvatljivom mobsteru. Kako vreme bude odmicalo, a istina sve bliže, neće biti jasno ko za koga radi.

Glavna privlačnost ovog filma je radnja koja se zasniva na informaciji i dezinformaciji. Ko šta zna i ko misli da nešto zna? Scenario Vilijama Monahena (William Monahan) je prepun brutalnih scena i provokantnih dijaloga koji će uglavnom uspeti da drže vašu pažnju tokom ova 153 minuta igre mačke i miša. Mana filma je što pokušava da dostigne previše, a do kraja završi sa jako malo! Početak vas zainteresuje i uvuče u priču, tokom glavnog dela filma radnja postane predvidiva i monotona da bi, na samom kraju, tvorci pokušali da spasu stvar sa nekoliko šokantnih isforsiranih scena. ’’The Departed’’ mi deluje kao planski pokušaj stvaranja ’’Kuma’’ ili ’’Dobrih momaka’’ dvadeset prvog veka. Ali kultni filmovi se jednostavno dese, teško da ih možete isplanirati. Po mom mišljenju, jedini film iz prve decenije 21. veka, koji ima šanse da postane kultni, jeste ’’Inception’’. ’’The Departed’’ naprosto gori od želje da bude veliki!

Međutim, Skorseze je ipak Skorseze! Samo majstor kakav je on, može od slabijeg materijala da stvori nešto posebno. Potpuno se povezao sa svojim glumcima i pomogao im da iznesu likove kod kojih su strah i neizvesnost deo svakodnevnice koju moraju da ’’progutaju’’. Od Dikapria (Leonardo DiCaprio) je napravio vrhunskog glumca, koji nam i ovaj put pruža jedinstvenu rolu neurotičnog Kostigena. Sa druge strane, Met Dejmon (Matt Damon) je blago iritantan kao Saliven. Već duže vreme pokazuje da mu se i kvalitet uloga zasniva na slučaju ’’jedna dobra pa dve loše’’. Zato sporedni glumci rade punom parom! Martin Šin (Martin Sheen), Alek Boldvin (Alec Baldwin) kao i neočekivano efektivni Mark Valberg (Mark Wahlberg) bivaju potpuno ubedljivi kao bostonski policajci. Džek Nikolsnonu (Jack Nicholson) je poverena uloga Kostela koju je stari as izneo sa lakoćom.

Skorseze dobar deo uspeha filma duguje svojoj montažerki, Telmi Skunmejker (Thelma Schoonmaker). Sama radnja ne bi uspela ni izbliza da dostigne taj preko potreban tempo, za ovakve projekte, da nije bilo njenog vrsnog kombinovanja kadrova, ne samo kod akcionih scena već i kod dijaloga. Brzim prebacivanjem sa jednog lika na drugi stvorila je „brzu atmosferu“ koja drži pažnju.

Da li je uzbudljiv? Definitivno! Da li je vredan gledanja? Svakako! Da li je izuzetan? Nikako, ništa kod ovog projekta nije iznimno, Skorseze zna za mnogo bolje dane, ovo mu čak nije ni jedan od boljih filmova. Ali većina ljudi se „kači“ za priznanja i nagrade, što će ih prvenstveno uputiti na ovaj film. Ta četiri Oskara koja je dobio, uključujući i za najbolji film, su čista kompenzacija. To je ipak Skorseze i njemu svakako, treba skinuti kapu. ’’Babel’’,’’The Departed’’, ’’Little Miss Sunshine’’, ’’The Queen’’,’’Letters from Iwo Jima’’, su pet filmova nominovanih za najbolje, na 79. Dodeli Oskara. Procenite sami!

Ocena: 8/10

autor recenzije: Bojan Gačić

TAGOVI:

OSTAVI KOMENTAR, ULEPŠAJ MI DAN

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Ulogovan kao . Izloguj se?

9 Comments

  1. Milos

    Iako nije najbolji Martinov film, ipak je njime ispravljena velika nepravda i on je dobio Oskara koji mu je decenijama izmicao iz ruku. Čovek koji najbolje poznaje psihologiju italijanskih doseljenika, uz odličnu produkciju, scenario i neverovatnu glumačku ekipu. Ipak, složiću se da iako izuzetan, ovaj film ipak pati od nedostatka WOW efektra koji krasi sve njegove velike filmove. Po meni je, ipak, razlog tome što su prethodne krimi-drame Martina Skorsezea bile toliko kompleksne i fantastično ispunjene ljudskom dramom, da ovaj film ostavlja utisak "već viđenog".

    Sve u svemu, ovaj film je za nekoliko koplja iznad 90% filmova ove tematike koji su napravljeni zadnjih desetak godina.

    • revolver

      Ja baš primijetih više WOW efektata,po meni oni uopšte ne nedostaju…ali to je samo moje mišljenje;)

  2. milos

    ipak, filmcina. mada ne i kvalitetniji od Infernal Affairs, recimo podjednako kvalitetan, i mnogo laksi za pracenje sa obzirom da nemaju svi iste face i nisu sva imena jen-sung-lu…

  3. Pingback: Kakav je film? » Divljaci – Savages (2012)

  4. Drug Raja

    E ovako, ja sam malo priglup+sam žešće umoran pa sam zadremao tokom nekih scena tako da nisam baš sve uspeo da skapiram. ONI KOJI NISU GLEDALI FILM NEKA NE ČITAJU DALJE….

    Na kraju ispada da je Kostelo saradjivao sa policijom?

    • revolver

      Na kraju?Prijateljski savjet:ubuduće nemoj filmove da gledaš umoran,može se desiti da ti do kraja promakne mnogo suštinskih stvari,a mozda i sam kraj,a onda je to protraćeno vrijeme zar ne :)?
      Film je po meni odličan,preporučujem ga posebno onima koji vole ovaj žanr!Priča sjajna,gluma sjajna,Mark Valberg kida,od mene takođe dobija ocjenu 8.

  5. Slevin

    Od mene 10ka, jako uzbudljiv film. Dugo sam ga izbegavao zato što obično filmovi sa takvom glumačkom ekipom iznevere očekivanja, ali ovaj je bio daleko od toga. Di Caprio me najviše oduševio, ne znam što ga ljudi toliko hejtuju..

  6. Vuk

    @Bojan Gačić, "Infernal Affairs" nije japanski, nego hongkonški. Japansko je kad ima nešto tipa "katsumito inaiši joko onibaba utsumiro". Ne shvatam kako je ljudima teško razlikovati te zvukove od "jong bong song ćing ming jao bing".