Droga, alkohol, seksualni eksperimenti i kvaziintelektualizam, glavni su motivi Mark Salesovog (Walter Salles) filma „On the Road“, adaptacije istoimenog kultnog, delimično autobiografskog, romana Džeka Keruaka (Jack Kerouac). Skoro svaki lik u narativu predstavlja znamenitu ličnost iz američke „Beat“ generacije, poput Nila Kesidija (Neil Cassady), Vilijama Burousa (William S. Burroughs) pa i samog Keruaka. Salesa privlače „roadtrip“ filmovi, samo što ovaj projekat, u odnosu na sjajni „The Motorcycle Diaries“, ima više rupa od samog američkog načina života tog vremena.
Za početak treba shvatiti istorijski kontekst. Govorimo o posleratnoj Americi, kasnih četrdesetih i ranih pedesetih godina, kada je nametnuti im način života zasnovan na jednoličnoj prikladnosti. Mnogi mladi su izrazili revolt protiv takve sintetičke monotonije, odlazeći od kuće u pokušaju da izbegnu omču Američkog sna, koristeći svoje pravo na slobodu. Neki kažu da je ta generacija omogućila narednim da “progledaju”. Više mi deluje da je ta grupa ljudi, bežeći iz jednog ekstrema u drugi, okrenula iglu moralnog kompasa južnije nego što bi trebalo.
Dakle, mladi pretenciozni pisac Sol Peradajs (Sam Riley) vodi život prepun želje za nečim divljim i neočekivanim kada upozna Dina (Garrett Hedlund) i njegovu devojku Marlou (Kristen Stewart). Zajedno kreću na put u potragu za novim iskustvima, mestima pod suncem i sebe samih.
Vizuelno prelep film, ona stara Amerika, gde su ulice bile prepune old tajmera neobičnih boja. Neko je nažalost morao da progovori, iznoseći Hose Riverin scenario koji se odlikuje dramaturgijom bez dramatičnosti i eksplicitnošću bez suštinske provokativnosti. U rečima se prepoznaje namera za potsticanjem efekta bunta ali celokupan film, zajedno sa faličnom glumačkom postavom, produžavaju ta dva sata do dimenzija agonije.
Već godinama pokušavaju da “Twilight” ekipu proguraju kao glumce. Jedino gde je Kristin Stjuart bila iole podnošljiva je film “Welcome to the Rileys”, mada su joj tu Džejms Gandolfini (James Gandolfini) i Melisa Lio (Melissa Leo) “vadili” prosek. Ovde, zajedno sa Semom Rajlijem i Geretom Hedlundom, pokazuje kako je to kada mladi glumci, željni dokazivanja, ređaju loše tempirane emocije jednu za drugom. Čak je i sjajni Vigo Mortensen (Viggo Mortensen) uspeo da razočara.
Jedan od najvećih promašaja prethodne godine, pretenciozan do samog kraja! Zanemariću ovaj projekat i pročitati hvaljeni roman Džeka Keruaka, verujem da ću nakon toga uvideti još mnoge mane filmsle verzije. Kroz celu radnju se protežu nizovi “trejdmark” džez kompozicija, koje su mi pomogle da preguram do kraja, ali jedva!
Ocena: 4/10
autor recenzije: Bojan Gačić
Dunja
Definitivno pročitati knjigu, odlična je,
Ja se i ne usudjujem da pogledam film.
p.s. sjajan, sjajan blog.