Na putu – On the Road (2012)

Droga, alkohol, seksualni eksperimenti i kvaziintelektualizam, glavni su  motivi Mark Salesovog () filma „On the Road“, adaptacije istoimenog kultnog, delimično autobiografskog, romana Džeka Keruaka (). Skoro svaki lik u narativu predstavlja znamenitu ličnost iz američke „Beat“ generacije, poput Nila Kesidija (Neil Cassady), Vilijama Burousa (William S. Burroughs)  pa i samog Keruaka. Salesa privlače „roadtrip“ filmovi, samo što ovaj projekat, u odnosu na sjajni „The Motorcycle Diaries“, ima više rupa od samog američkog načina života tog vremena.On_the_Road_FilmPoster

Za početak treba shvatiti istorijski kontekst. Govorimo o posleratnoj Americi, kasnih četrdesetih i ranih pedesetih godina, kada je nametnuti  im  način života zasnovan na jednoličnoj prikladnosti. Mnogi mladi su izrazili revolt protiv takve sintetičke monotonije, odlazeći od kuće u pokušaju da izbegnu omču Američkog sna, koristeći svoje pravo na slobodu. Neki kažu da je ta generacija omogućila narednim da “progledaju”. Više mi deluje da je ta grupa ljudi, bežeći iz jednog ekstrema u drugi, okrenula iglu moralnog kompasa južnije nego što bi trebalo.

Dakle, mladi pretenciozni pisac Sol Peradajs () vodi život prepun želje za nečim divljim  i neočekivanim kada upozna Dina () i njegovu devojku Marlou (). Zajedno kreću na put u potragu za  novim iskustvima, mestima pod suncem i sebe samih.

Vizuelno prelep film, ona stara Amerika, gde su ulice bile prepune old tajmera neobičnih  boja. Neko je nažalost morao da progovori, iznoseći Hose Riverin scenario  koji se odlikuje  dramaturgijom  bez dramatičnosti i eksplicitnošću  bez suštinske provokativnosti. U rečima se prepoznaje  namera  za potsticanjem  efekta bunta ali celokupan film, zajedno sa faličnom glumačkom postavom, produžavaju ta  dva sata do dimenzija agonije.

Već godinama pokušavaju da “Twilight” ekipu proguraju kao glumce. Jedino gde je Kristin Stjuart bila iole podnošljiva je film “Welcome to the Rileys”, mada su joj tu Džejms Gandolfini () i Melisa Lio () “vadili” prosek. Ovde, zajedno sa Semom Rajlijem i Geretom Hedlundom, pokazuje kako je to kada mladi glumci, željni dokazivanja, ređaju loše tempirane emocije jednu za drugom. Čak je i sjajni Vigo Mortensen () uspeo da razočara.

Jedan od najvećih promašaja prethodne godine, pretenciozan do samog kraja! Zanemariću ovaj projekat i pročitati hvaljeni roman Džeka Keruaka, verujem da ću nakon toga uvideti još mnoge mane filmsle verzije. Kroz celu radnju se protežu nizovi “trejdmark” džez kompozicija, koje su mi pomogle da preguram do kraja, ali  jedva!

Ocena: 4/10

autor recenzije: Bojan Gačić

 

 

TAGOVI:

OSTAVI KOMENTAR, ULEPŠAJ MI DAN

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Ulogovan kao . Izloguj se?

1 Comment

  1. Dunja

    Definitivno pročitati knjigu, odlična je,
    Ja se i ne usudjujem da pogledam film.

    p.s. sjajan, sjajan blog.