Rašomon – Rashomon (1950)

Kao znak saosećanja sa trenutnom situacijom koja je zadesila Japan, odlučio sam da dam svoj mali doprinos, u svom stilu, i malo bliže upoznam publiku sa ovim definitivno najcenjenijim projektom zemlje izlazećeg sunca, a one koji su već upoznati sa ovim delom, a pretpostavljam da ih ima mnogo, podsetim na ovo revolucionarno ostvarenje.

“Rashomon” je zbilja jedno od najvažnijih dela, na kojima se temelji trenutna moderna kinematografija. “Rashomon” je veoma bitan, i pomoću svoje fantastične i revolucionarne strukture priče je dao insipiraciju mnogim rediteljima i scenaristima na stvore neke od svojih trenutno aktuelnih i modernih epohalnih ostvarenja. Ovaj projekat je direktno zaslužan za ostvarenje filmova kao što su  “The_Usual_Suspects” , “Vantage_Point” , “Ghost_Dog:_The_Way_of_the_Samurai” kao i mnogih drugih. Inspiracija za ovaj film leži u dve kratke priče Riunosuke Akutagave (Ryunosuke_Akutagawa), “Rashomon” i “In_a_Grove“. Princip ovog filma, kao i sam “Rašomon efekat”, njegovo naučno tumačenje, autor Karl G. Hajder (Karl_G._Heider) elaborira kao efekat subjektivnosti pri opažanju i sećanju, gde su posmatrači određenog događaja u stanju da proizvedu potpuno različite, ali podjednako uverljive rezultate.

U osnovi, premisa ovog filma se zasniva na četiri različita svedočanstva i tumačenja, četvoro različitih ljudi o ubistvu jednog para koje se odigralo u šumi.  Ono što je ovde zbilja interesantno jeste što likovi izlažu svoja sećanja o slučaju pred sudovima, upadajući u diskusiju, otkrivajući usput i svoje emociju i humanost, a opet držeći nas u mraku da li njihovi stavovi znače nešto ili ne, da li su lažni ili istiniti. Ovde jako bitnu ulogu igra sam reditelj Akira Kurosava (Akira_Kurosawa) gradeći nam kredibilitet i uverljivost svedočanstva po tome kako emotivno reaguje njegov akter, a i  pri kreiranju subliminarnih motiva koje poseduju. Za sam razvoj emocije kod aktera, reditelj nosi veliku zaslugu posredstvom svojih odličnih rezova, dajući u jednom momentu krupan plan, blizak uvid u emocije koje se formiraju na licu aktera, a u drugi mah pokazujući nam ono što akter vidi, i na taj način nam detaljnije određuje šta se zbilja događa.

Iako su likovi i gluma sjajni, scenario i priča odlični, režija perfektna, ostaje nam samo još i diskusija oko teme. Iako je ovo priča o ubistvu, izdaji i silovanju, smeštena sada već u klasičnu “sudnica i porota” formu, gde će na kraju jedan beskičmenjak “prosuti pasulj”, ovaj projekat ipak nosi sa sobom nešto posebno i neočekivano, a to jeste sama poruka. Ono što Kurosava pokušava dam prikaže ovim delom jeste da, i ako se nađe generalno rešenje, prava istina se nikada ne može saznati. Četiri različita lika nam daju četiri različite verzije istine, time brišući svaki trag pravih ishoda događaja, i zauvek držeći konačnu istinu duboko skrivenu negde u srcu “Rashomon”-a.

Fantastičan revolucionarni projekat, vredan svakog poštovanja.

Ocena: 10 /10

TAGOVI:

OSTAVI KOMENTAR, ULEPŠAJ MI DAN

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Ulogovan kao . Izloguj se?

12 Comments

  1. džbdž

    Ne mogu da vjerujem da neko ko ozbiljno pretenduje da napiše filmsku kritiku (prikaz, šta već) i govori o poenti djela ne napiše da se radi o filmskom viđenju pisanja Rjunosukea Akutagave. Režija je Kurosavina, motntaža takođe, fotografija čuvenog Mijagave, ali priča i podloga (kako narativna tako i filozofska) je Akutagavina, a može se naći u njegove dvije pripovjetke "Rašomon" i "U čestaru".
    Veliki minus, makar zbog toga što bi neko ko pročita ovaj (pre)kratki prikaz mogao biti zainteresovan za daljnje gledanje Kurosave, ali i čitanje Akutagave, a ovako, priča o ovom geinjalnom djelu se završava u ćorsokaku.
    Elem, podržavam pisanje, samo mora to malo obimnije i temeljnije, makar za one koji tek ulaze u svijet filma.

    • Ne znam da li si primetio, ali ja većinu svojih recenzija pokušavam da svedem da budu što konciznije.
      Ok, možda sam i mogao Akutagavina, ako si se zbog toga našao uvređenim, ja ti se izvinjavam. Namerno nisam hteo da dužim recenziju, niti posebno da se uplićem u tehničke detalje realizacije, a opet niti da iznesem neke spoiler-e.
      Okrenuo sam ovu recenziju da bude što jednostavnija i da lakše apeluje lajicima istočnjačke kinematografije.
      Žao mi je što ti se nedopada, potrudiću se da bude u budućnosti na većem nivou.

  2. džbdž

    Ma nisam, možda sam ja preoštar, evo da pohvalim sajt, na njemu po prvi put čuh za "Hausu" i odmah ga pogledah, i hvala na preporuci! Nego, sviđa mi se koncepcija, ali moj savjet je, slobodno se raspiši, volim da pročitam dobru recenziju, pretpostavljam da se ne može objaviti puna recenzija svakog dana, ali daj sebi slobode, ko hoće da pročita, pročitaće i više od 3 pasusa, a ko neće i ovo će mu biti previše.
    Ipak su to filmovi od prije 60 godina, pa nisu aktuelni, tako da svaki tvoj prikaz o tim filmovima ima i edukativni karakter, imaj to na umu.

    Elem, podrška za koncepciju (i pohvale za grafička rješenja) i dalje pisanje!

  3. džbdž

    I još jedno, mislim da se Rašomon ne može spojlovati 😉 (no o tome možemo diskutovati)

  4. Da su kratki jesu, ali tako je autor blog izabrao, šta da se radi, ponekad nije samo u analizi, ponekad je i u preporuci, pretpostavljam da čitaoce više zanimaju noviji a lošiji filmovi, pa po koje spominjanje starijih i boljih filmova ne može da škodi. I ja sam ovdje tek čuo za Hausu.

    Ali ipak moram da kritikujem: Rašomon nikako nije mogao da bude inspiracija za Građanina Kejna, kad je Kejn snimljen 10 godina prije Kurosavinog remek djela. Orson Vels je u stvari taj koji je napravio možda i najveću revoluciju u kinematografiji, nov način pripovjedanja, kretanje kamere, kadriranje itd… sve je on redefinisao a Kurosava samo ''japanizovao'', kao i mnogi drugi svjetski reditelji.

    Rašomon sigurno jeste odličan film, ali s obzirom na situaciju u Japanu, možda je alegorija o posljedicama radijacije (od atomske bombe) u filmu Attack of the Mushroom People (1963) bila zanimljivija.

    • Hvala na skretanju pažnje za grešku pri pisanju, pobegla mi je misao. Potkrala mi se greška, nije uopšte trebao taj film da mi se zadesi tu, hvala još jednom na ispravci.

  5. Kakve ja greške pravim ovo nije ništa. Mogao bi da spomeneš Virgin Spring Ingmara Bergmana, sam je priznao da ga je inspirisao Kurosava.

  6. Milan k

    Rašomon je za mene jedan od 5 najboljih filmova ikada. Uz 7 samuraja najbolji Kurosavin film.

  7. Rodney Dangerfield

    Sjajna recenzija, neverovatan film. Bilo bi genijalno procitati tvoje misljenje o po meni najboljem Kurosavinom (i ne samo Kurosavinom) filmu "Ran"…

  8. Tihomir

    Mogu li biti taj koji će reći da mi se film uopšte nije dopao?
    Kreveljenje glumaca, glumatanje, nelogičnosti, preterivanje u svakom pogledu. Ofucani fazon glup si ako ti se ne svidi ne prihvatam. Oni u manastiru kao da su posle smaka sveta a ne čekaju da kiša stane i bili na jednom suđenju za ubistvo kakvih ima milion. Verovatno u knjizi bolje izgleda kao neka legenda, ali u filmu motivi isprazni. Zaljubi se razbojnik, pred mužem siluje ženu, posle njega ubije ili ubiju… Pomalo odvratno, ne može da spere bljutavštinu nekim uzvišenim osećanjima. Ali najgore ono cerekanje.