Juče sam u bioskopu Arena Cineplex imao priliku pogledam jedan najkontroverznijih filmova ove godine. Novo ostvarenje nemačkog reditelja Rolanda Emeriha (Roland_Emmerich) je zaisgurno jedno od najimpresivnijih ostvarenja ove godine, nevezano za to da li verujte u istinitost priče koju nastoji da ispriča ili ne. Gledajući kako je po internetu ovaj film degradiran i osuđivan, osećam potrebu da skrenem pažnju publici da ipak suština ovog ostvarenja nije to da li je scenario istinit ili ne, već je poenta da vas uvuče u intrigu, dramu i mnogobrojne teorije zavere koje nastoji da vam prezentuje u svojih 130 minuta.
Priča našeg filma se odvija između dva najbitnija događaja Elizabetanskog doba: Pobuna Eseksa 1601. godine (Essex_Rebellion) ; i nasleđe trona kraljice Elizabete I. Pored ovih istorijskih događaja mi imamo premisu, tačnije priču o Edvardu de Viru, Erlu od Oksforda, pravom plemiću, koji je predstavljen kao pravi autor iza dela čuvenog Vilijama Šekspira (William_Shakespeare).
Obimnost ovog projekta je zbilja neverovatna, on svojim ispresecanim, ne linearnim narativnom, punim flešbekova, uspeva toliko mnogo da nam prikaže, počevši od gore pomenutih krucijalnih istoriskih događaja, preko priče o izmučenom plemiću, pa sve kroz kontroverznu istoriju Tjudorovih i autentičnu atmosferu Londona iz XVI veka, punim pozorištima, očaranom i nemilosrdnom publikom, blatnjavim ulicama i plemićima odevenim u najskuplje odore.
Iako većina osuđuje istorijsku netačnost filma, opet napominjem da to ne treba da bude primarni fokus publike već sama drama i intriga, pošto će se pored oslovljavanja Šekpsira kao prevaranta podići i mnoge druge zavere. Način na koji su ekranizovane Šekspirove predstave u ovom projektu je vrlo impresivan, reditelj daje ogromno poštovanje ovim delima i u svom filmu zaista se trudi da im što više je moguće pažnje posveti, i stavi ih u prvi plan dešavanja.
Nemački reditelj je čitav svoj kasting sastavio od britanskih glumaca koji su više nego opravdali poverenje. Ogromne pohvale čitavom kastingu, ali želeo bih da izdvojim Risa Ifansa (Rhys_Ifans), koji je napokon dobio pravu šansu na filmu i naprosto ju je brilijantno izneo, definitivno performans karijere, nadam se da će biti nagrađivan za ovo od strane akademije. Još bh želeo da istaknem Vanesu Redgrejv (Vanessa_Redgrave), koja je sjajna kao kraljica.
“Anonimus” je u mojim očima skoro perfektan film, jedina zamerka koju imam jeste to što je sam lik Šekspira dosta jednodimenzionalan, smatram da pored toga što je autor nameravao da ga prikaže kao paravan za pravog umetnika, opet je zaslužio više kompleksnosti ako želi od nas da poverujemo u priču da je njegova priča kod većine ljudi tog vremena prošla. Naprosto sam oduševljen ovim filmom, predlažem svima da ga isprate u bioskopu.
Ocena: 9/10






@rkeceli
Ovo je zaista dobar film, naročito jer kao potpisnika imamo Roland Emmerich-a koji je poznat po Holivudskim komercijalnim filmovima sa mnogo halabuke i malo toga za kasti. Ali, čuda se dešavaju jer već posle samo 5 minuta ovaj film postaje itekako zanimljiv. Naročito mi se sviđa što film daje omaž teatru tako što je ceo film ustvari predstava viđena kroz film. :/
Kad sam prvi put bacio pogled na sinopsis, pogledao trailer i bacio pogled na plakat, u mojoj glavi se stvorila sasvim druga priča od one koju sam video na platnu. Zamislio sam priču u kojoj Shakespeare plaća XY osobu da umesto njega piše njegove drame, te da on kupi slavu od istog i da nekako zbog nečega usput pola Londona da eksplodira.
Ispostavilo se da priča baš nije tako jednostavna. I to me je prijatno iznenadilo.
Scenski, režijski i glumački ovaj film je urađen kvalitetno. Stvarno moram da istaknem posebno glumačku ekipu koja je uradila odličan posao. Kostimi su takođe fenomenalni.
Inače, u skoro praznoj sali 15-ak minuta pred kraj filma u salu je uleteo jedan Gari, sa kapuljačom na glavi sumnjivih namera. Seo je u moj red dve stolice niže pored moje jakne i torbe koju sam spustio na praznu stolicu između nas Uleteo je taman kod scene kad se razotkrivalo ko je kome tata, ćerka, baba i ostalo. Naravno ja sam bezeknuto posmatrao Garija, koji je gledao u ekran kao da zna o čemu se radi. Ja naravno nisam skidao oko sa njega, jer nisam znao da li hoće da me opljačka ili nešto još gore od toga. Nakon 10 sekundi Gari se okrene prema meni i reče: – E, izvini, koji je ovo film? – Anonimus. -reko. – Koji? – odgovori on i istog momenta skoči i izađe iz sale. Naravno, ja sam tu propustio važne informacije koje sam posle deduktivnim metodama morao da prikupim. 🙂
Sve u svemu, topla preporuka za film.
P.S. U, al se raspisah. 🙂
biksins
Veoma prijatno iznenađenje od Roland Emmerich-a,jedan od najboljih filmova prošle godine.