,,Opšte je prihvaćena istina da bogat muškarac želi ženu! ’’, prva je rečenica legendarnog romana Džejn Ostin (Jane Austen), koji je kod čitalačke publike jednako popularan danas, kao i kada je objavljen 1813.god. Od filmskih adaptacija ovog dela , ova u režiji Džoa Rajta (Joe Wright) iz 2005. godine , predstavlja gledano kritički ali i finansijski, najuspešniju do sada.
Gospodin i gospođa Benet žive tokom 18. veka u ruralnoj u Engleskoj, na farmi, sa svojih pet ćerki. Kada se u susedstvo doseli dobrostojeći gospodin Bingli, nastaje opšta pometnja u društvenom okruženju. U vreme kada je ženama jedino dostupno zanimanje bilo supruga ili usedelica, gospođa Benet će učiniti sve da bi spojila Binglija sa svojom najstarijom ćerkom Džejn. Tokom bala, priređenog u čast novopridošlom neženji, druga najstarija ćerka Elizabet i hladni i rezervisani gospodin Darsi, zapadaju jedno drugom za oko. Njihov odnos započinje loše. Razlike u društvenom, obrazovnom i finansijskom statusu, stvaraju niz nesporazuma i prepreka koje će otežati zbližavanje dvoje osobenih mladih ljudi, zarobljenih među strogim društvenim pravilima Engleske tog vremena. On će morati da prevaziće svoj ponos a ona sopstvene i opšte predrasude, ako žele da budu zajedno.
Kira Najtli (Kira Knightley), svojom izuzetnom glumačkom veštinom, iznosi svu slojevitost jednog od najkompleksnijih likova svetske književnosti – lik Elizabet Benet. Na svoj način, kombinujući uzdržanu duhovitost , diskretnu inteligenciju sa provincijskim vaspitanjem , ova mlada glumica slika nam portret tadašnje engleske devojke koja odbija da živi sopstveni život onako kako društvo pokušava da joj nametne. U vreme, kada su žene bile u vlasništvu mušaraca, lik Elizabet Benet deluje potpuno nezavisno! Ono što režiser Džo Rajt i scenaristkinja Debra Mogak (Deborah Moggach) dobro razumeju, jeste važnost sporednih uloga. Metju Mekfadijen (Matthew Macfadyen) dobro oslikava Darsijevu, dobro poznatu englesku uzdržanost i potisnute emocije a Bredna Bletin, energičnost i priprostost gospođe Benet. U nekoliko kratkih ali efektnih scena, Džudi Denč ostavlja nezabravan utisak elitistične rođake Ketrin Debo, dok Donald Saterlend ostvaruje ulogu simpatičnog gospodina Beneta.
Vizuelno , film je bez zamerke! Dekoracija setova, vrhunska kostimografija i bogati kadrovi bujne prirode i raskošnih imanja, uz vrhunski komponovanu muziku Daria Marianelija, ovo ostvarenje čine kompletnim. Celokupna atmosfera iz knjige je toliko dobro prenesena da bi i sama Džejn Ostin klimnula glavom u znak odobravanja ovog projekta .
Poruka filma je univerzalna i apeluje na sve generacije! “ Ponos i predrasude“ nije samo ljubavna priča, već osobito posmatranje, definisanje i slika engleske socijalne strukture tog vremena. Novac i položaj bili su jedino merlilo životnih vrednosti, mogućnosti i preduslova za ostvarenje životnog zadovoljstva. Na kraju, koliko ovoga se može primetiti i danas?
Ocena: 8/10
autor recenzije: Bojan Gačić






Milos
odlican film, sa veoma istaknutim dijalozima i potpuno prenesenoj situaciji drustva u engleskoj u 18 veku, naravno tu je Kira Najtlii <3
Bojan Gačić
Meni se jako svideo, dobar deo ljudi preferira stariju verziju, kao i miniseriju, mada ova mi je nekako više u skladu sa modernim dobom. I naravno, <3 Kira <3
Ana
Sa duznim i zasluzenim postovanjem prema ovo sajtu, moram reci da je ova kritika poprilican promasaj. Holivudizarana vizija Austin-inog romana nikako ne moze biti dobar film. Nedoslednost u kostimima, okucnicama onog vremena, su samo mali deo stvari koje prosto nerviraju postovaoca J.A. dela i predhodnih ekranizacija. Pokusaj da u dva sata smeste ovu sagu je smesan, pogotovo sto na scenu kad se Elizabet ljulja u dvoristu gube 15 sec, prilikom cega ama bas nista nije poruceno ili posredno objasnjeno. Jekticava K.N. nije ni zasluzila komentar, s obzirom da, bilo svojom ili greskom scenarista, uopste nije jasno istakla karakter E.B. Ali bitno je da su, opet po ugledu da Holivudske kolege, zavrsnu scenu susreta izmedju Darsija i Lizi krajnje "sapunjavo" izmislili.
Bojan Gačić
Ajde da pođemo od toga da je sve stvar ličnog ukusa. Tvoje, moje, nečije drugo viđenje romana a samim tim i filma je individualna stvar. Film jeste modernijeg tona, smestili su ga krajem 1800-ih, a na početkom kao što je radnja romana. Samim tim su kostimi moderniji, kao i set dekoracija. Ovo je urađeno namerno zato što, kako su rekli u intervjuima, nisu hteli da ova verzija liči na prethodne kao i na dobro poznatu mini seriju. Priznajem, pokušaj da se apeluje na mlađu publiku jeste komercijalan, ali vremena se menjaju, samim tim i film.
Meni se lično dopalo Kirino portretiranje Elizabet, uvek sam, čitajući knjigu, sticao utisak da je libelarnija i , u neku ruku naprednija, od sredine u kojoj se nalazi. Prihvatam da je ovo možda viđenje iz muške perspektive, u svakom slučaju, publika je podeljena, ima onih koji su oduševljeni i onih koji nisu. u svakom slučaju, sve je stvar ličnog ukusa, ne verujem da je film baš totalni treš, niit da je recenzija totalni promašaj ali zahvaljujem ti se na kritici i na argumentovanom komentaru.
Pingback: Kakav je film? » Ana Karenjina – Anna Karenina (2012)
Pingback: Kakav je film? » Mlada Viktorija – The Young Victoria (2009)